U nedjelju, 10. travnja održan je drugi dan 10. Festivala tolerancije JFF Zagreb tijekom kojeg je prikazano 10 filmova. Prvi filmovi na dnevnom planu u kinu Europa bili su namjenjeni djeci. Prikazan je kratkometražni njemački film Izgled, a potom dokumentarni film Ptice selice. U popodnevnim satima slijedio je dokumentarni film Prisutnost Arnošta Lustiga prije kojeg je sama redateljica, Eva Lustig, održala govor posvećen svom ocu, slavnom češkom piscu koji je tri puta bio nominiran za Nobelovu nagradu. Pozdravnu poruku započela je čestitkom gradu Zagrebu i Hrvatskoj te svijetu što imamo Branka Lustiga. Istakla je kako zbog svog oca, iz sebičnih razloga, želi da svijet ima više Lustiga. Nostalgično se osvrnula na prepoznatljive zvuke svoga doma - iz kojeg je otišla prije 46 godina, poput Tereze Kesovije, Vice Vukova te Dubrovačkih trubadura. Pozdravni govor završila je citatom oca, čija je muza bila istina: „Potrebno mi je da znam da sve što sam napisao istinito i da će ostati istina i sutra.“ Sljedeći na redu prikazan je film Kapo u Jeruzalemu prije kojeg je gost Festivala i redatelj filma Uri Barbash rekao nekoliko uvodnih riječi. Smatra da je pokušaj da se rekonstruira stravična egzistencijalna kriza holokausta kroz film, uvijek je puna prepreka te umjetnost stoji bespomoćna ispred takvog čina. Film je građen kao višeglasni koncept osobnih monologa te promatramo realnost kroz oči ljudskog bića koje je uništeno. Na kraju govora zahvalio je svima što su zajedno s njim tolerantni. Nakon filma, također je slijedio razgovor s publikom. Saznali smo od redatelja da monolog i snimanje porteta glumaca izbliza daje nadramatičniji i najintimniji efekt te postiže težinu tematike kojom se film bavi. Filmski program u kinu Europa završio je dokumentarnim filmom Davida Evansa Moja nacistička ostavština. U kinu Tuškanac je bilo uzbudljivo cijeli dan počevši od jutarnjeg druženja s Davidom Kuncem, producentom filma Crtežom protiv zaborava. U razgovoru s publikom nakon gledanja dramatičnog dokumentarca o umjetniku Manfredu Bockelmannu i portretima ubijene djece koje slika ugljenom, saznali smo složenu životu priču slikara, no završili s porukom prihvaćanja i uvažavanja jedni drugih. Usljedila su 2 dokumentarna filma i jedan igrani Mi smo mladi, mi smo snažni nakon kojeg je organizirana diskusija Europa danas: rasna revolucija s gostima; Vesna Teršelič iz Udruge Documenta, prof. dr. Tomislav Sunić i dr.sc. Mate Kapović. Žustro se raspravljalo o ksenofobiji, rasi, građanskom odgoju, povijesnom nasljeđu i budućnosti Europa.