Izrael, 1959. Momik želi sastaviti svijet. Za devetogodišnjaka to je težak zadatak, no ako je dotad i raspolagao samo uzdasima i noćnim kricima roditelja, ako je mogao graditi tek na riječima koje ostaju lebdjeti nakon razgovora što se naprasno prekidaju kad uđe u sobu, dolazak djeda Anschela promijenit će sve: Momik shvaća da je za rješenje zagonetke najvažnije na čistac izmamiti Nacističku Zvijer, doznati što se odraslima dogodilo u Ondjezemlju i sklopiti priču o Djeci srca. Dvadesetak godina poslije – zna da je potrebno još ponešto. Jedna bijela soba i jedna neobična enciklopedija. Jedna ljubavna priča (ona o Moru i Bruni Schulzu) i jedna nimalo ljubavna, o zapovjedniku koncentracijskog logora Neigelu i piscu Anschelu Wassermanu-Šeherezadi, koji ga – pričajući mu – pokušava inficirati ljudskošću. Kako živjeti, voljeti i podizati djecu u svijetu nakon holokausta? U ovom zadivljujućem romanu jedan od najintrigantnijih suvremenih svjetskih pisaca istražuje pamćenje i jezik, nasilje i ljubav, postavljajući bolna pitanja i uspijevajući na sva odgovoriti jednostavnim i neobično hrabrim naputkom iz naslova. Tri najsretnije čitateljice koje točno odgovore na slijedeće pitanje: na poklon će dobiti upravo tu knjigu.