Dobro došli u Babilaž – ciklus kolumni čije su autorice članice naše redakcije. U njima će s vama dijeliti svoja mišljenja i razmišljanja o različitim temama, od ljubavi, ljepote, kuhanja, svakodnevnih događanja...
Na prste jedne ruke mogla bih pobrojati novije filmove koje sam pogledala u posljednje vrijeme, a da mogu reći da su me oduševili. Nisam sigurna je li kvaliteta samih filmova pala ili redateljima jednostavno ponestaje originalnih ideja. Ili su možda porasla naša očekivanja?
Obožavam gledati filmove još od malena, a ljubav prema filmskom svijetu usadili su mi roditelji. I dan danas se sjećam onih dana kad smo sestra i ja s tatom za vikend išle u videoteku kako bi posudili neki dobar film. E to su bili dani...
Zbog rasprostranjenosti interneta i piratskih stranica na kojima u samo nekoliko klikova možete skinuti sve najnovije filmove, videoteke su propale. Nije da žalim zbog toga, ali moram priznati da je sve to imalo svoje čari. Razmišljam o svim tim filmovima novije produkcije i nisam sigurna je li uistinu pala njihova kvaliteta ili smo mi počeli previše očekivati, s obzirom na to da nam je danas gotovo sve dostupno.
Obožavam svakakve filmove i ne mogu reći da imam neki omiljeni žanr, jedino ne volim horore i glupe komedije. Sve ostalo vrlo ću rado pogledati. Nemam niti svoj omiljeni film, jer stvarno ih ima jako puno koje obožavam i mogla bi ih gledati milijun puta. Da bih mogla reći da mi je film bio jako dobar, on mora na mene ostaviti neki utjecaj ili me dubinski ganuti. U većini slučajeva, uvijek na kraju jako dobrog filma pustim pokoju suzu, bez obzira na to je li kraj sretan ili nesretan. Znam da je film bio izvanredan, ako i nekoliko dana nakon gledanja filma uhvatim samu sebe da i dalje razmišljam o njemu. Zapravo mislim da bi svaki film trebao imati neku svoju svrhu, pouku te nas potaknuti na razmišljanje, jer filmski je svijet također (ili bi barem trebao biti), vrsta umjetnosti. Barem ja to tako nekako doživljavam.
Znam da se o ukusima ne raspravlja i da je normalno da će se nekome određeni filmovi dopasti, a nekome ne. No generalno gledano, postoje dobri i loši filmovi. Postoje klasici koje većina voli, a takvih je klasika u posljednje vrijeme, složit ćete se sa mnom, sve manje.
Od redatelja koje volim, izdvojila bih Terrencea Malicka, Jamesa Camerona i Christophera Nolana. Camerona volim jer njegovi filmovi imaju jako dobre pouke, Malick uvijek prepričava priče na jedan poseban, ne tako uobičajen način i svaki njegov film jednostavno će vas potaknuti na razmišljanje o životu i samom smislu vlastita postojanja, a Nolan pak definitivno ima originalne i pomalo bizarne ideje.
Ako bih baš morala izdvojiti filmove koje jako volim, trenutno mi na pamet padaju Avatar, 12 godina ropstva, Jedi, moli, voli, Pokojni (The Departed), Drvo života, Otok naše ljubavi (To The Wonder)... Što se tiče novijih filmova koje sam pogledala u posljednje vrijeme, svakako bih izdvojila Kapetan Fantastični, Svjetlo između oceana, Lav, Deepwater Horizon i Kradljivicu knjiga (snimljeno 2013., ali sam pogledala tek nedavno i stvarno je super film).
Kad pak je riječ o bezvremenskim klasicima koje obožavam spomenut ću samo neke: Iskupljenje u Shawshanku, Brodolom života, Dobri Will Hunting, U divljini (Into The Wild), Forrest Gump, Meksikanac, Genijalni um, Upoznajte Joea Blacka, Sedam duša (Seven Pounds), U potrazi za srećom, Odlazak u smrt (Dead Man Walking), Posljednji Mohikanac, Ples s vukovima, Legenda o jeseni, Instinkt, Nedodirljivi (Les Intouchables), Put rata (War Horse), Milijunaš s ulice, Hachiko: Priča o psu...
Volite li pse, priču o Hachiju svakako pogledajte jer mislim da je to najbolji film ikad snimljen o psećoj ljubavi i odanosti prema čovjeku. Plakala sam ko kišna godina tri dana poslije nakon što sam prvi put pogledala ovaj film. Plakala sam i drugi put, kao i treći put nakon što sam pogledala ovaj predivan film. I sad mi se plače, čim se prisjetim te dirljive priče... Film je stvarno fantastičan i dirljiv i toliko iskren. Što je uglavnom uvijek slučaj kad su filmovi snimljeni prema istinitim pričama.
S druge strane, filmovi kao što su Hobit, Gospodar prstenova, Harry Potter, Indiana Jones, Povratak u budućnost također su briljantni uradci koje ću uvijek vrlo rado pogledati. Filmovi koji su osvojili milijune i milijune obožavatelja diljem svijeta, i to s razlogom. Unatoč tome što su nerealni, briljantni su zbog svijeta mašte u koji nas uvode, a i na vrlo lijep način razrađuju klasičnu priču o borbi između dobra i zla s kojom se svi susrećemo u svakodnevnom životu.
Čak i cmizdravci poput Notebooka (ilitiga Bilježnice –super mi je ovaj prijevod), Tjelohranitelja ili Titanica mogu se nazvati dobrim filmovima, jer to jesu. Imaju priču, i to dobru priču. I imaju uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i kraj. U današnjim filmovima toga jednostavno nema, sve je nekako bez reda (svaka čast iznimkama, kojih je sve manje).
Znam da obožavam još mnoge filmove, ali ih se trenutno ne mogu sjetiti. No koliko god bili različiti, svi ti filmovi imaju zajedničku jednu stvar – snimljeni su između 1990. i 2010. godine, uglavnom. Nakon toga, ne sjećam se nijednog filma (ili ih je stvarno jako malo) koje bih mogla uvrstiti na listu najboljih filmova svih vremena.
Svi ti filmovi snimljeni prije desetak ili više godina bili su snažni i uistinu dobri, bez obzira na žanr. Čak i ležerne romantične komedije poput Zgodne žene ili Odbjegle nevjeste primjer su izvanrednih filmova koje ćemo uvijek rado pogledati. Mislim da nakon 2005., recimo, nije snimljena nijedna romantična komedija za koju bismo mogli reći da je fakat dobra i koja bi zaslužila mjesto među klasicima. Da ne pričam o božićnim filmovima, nakon filmova kao što su Sam u kući i Praznik, ne znam je li uopće snimljen koji božićni film vrijedan pažnje. Sve samo neki bezveznjaci.
Uzmimo za primjer Dnevnik Bridget Jones. Prvi dio filma iz 2001. je genijalan, drugi dio (Na rubu pameti) iz 2004. je dobar, ne toliko kao prvi, ali je ok. Međutim ovaj posljednji, Bridget Jones's Baby, koji je snimljen lani po meni je čisti promašaj. Tako da, stvarno ne znam što se to dešava u filmskom svijetu.
Čini se kao da je filmašima ponestalo mašte, jer u današnjem svijetu u kojem je sve dostupno, malo je toga što može zaintrigirati ljudski um...
By: Kovrčava Sue
Foto: Unsplash