Eh da, to sam se i ja pitala prošloga ljeta, iz udobnosti rashlađene morske kućice dok sam osluškivala valove i jedina mi je briga bila kuda izaći navečer.....
No, budući da volim istraživati, a bila sam svega stotinjak kilometara udaljena od Dubrovnika i crnogorska granica nije daleko, intenzivno sam razmišljala o posjetu toj, kako sam čula, baš lijepoj zemlji. Druga mi je opcija bila Međugorje, no uzevši u obzir tadašnjih 35 stupnjeva brzo sam odustala misleći da tako vruće sigurno neće biti u Crnoj gori. Pažljivo sam slušala vremensku prognozu i kad su najavili „umjereno toplo“ i donekle oblačno odlučila sam ujutro se zaputiti prema svojoj ljetnoj avanturi. Probudih se ujutro s pogledom prema nebu, a kad ono nema ni oblačka. No dobro, krenem ja po prekrasnoj Jadranskoj magistrali na kojoj nikad kraja zavojima. Uputite li se i vi tim putem, svakako preporučam zastati kod Ploča i pogledati Baćinska jezera – nezaboravan prizor koji će vam sigurno uljepšati jutro. Put do granice protekao je u miru i veselju. Na crnogorskoj granici eto i prvog harača: vinjeta. Ne sjećam se, no mislim da je bila oko desetak eura, ali za razliku od slovenskih ova vam vrijedi godinu dana. Imala sam sjajnu ideju nakon prelaska granice u prvom mjestu otići na trajekt i tako preći na drugu obalu bokokotorskog zaljeva, ali kad sam ugledala ogroman red pred trajektom uključujući i jedan cijeli cirkus s popratnim rekvizitima i životinjama odmah sam se predomislila, nekako se nisam mogla zamisliti u društvu slatkog lavića ili veselog majmuna.
Uglavnom prije puta svakako odlučite što točno želite posjetiti, a toplo preporučujem da odvojite barem dva dana, inače ćete juriti kao bez duše. Prijateljica i ja uputile smo se prema Kotoru, pa smo mislile svratiti do Budve, no u trenu kad smo ugledale otočić Perast s prekrasnom crkvicom svi su planovi pali u vodu. Toplo preporučam posjetiti tu katoličku crkvicu, vjerujte mi nećete požaliti. Do otoka će vas prebaciti maleni brodići, ljubazni vodiči sve će vam objasniti u crkvi i čut ćete neke nevjerojatne priče, npr. o ženi pomorca koja je 30 godina, koliko je čekala svog muža pomorca da se vrati, radila sliku od vlastite kose i točno se vidi kako joj se mijenjala boja kose, a to je sve radila na svili – doista fascinantno. Ta je crkvica bila utočište mnogima, a i sama unutrašnjost doista je jedinstvena, pa nije se uzalud jedna bivša voditeljica s HRT-a tamo udavala.
Naša sljedeća destinacija bila je grad Kotor koji me odmah oduševio. Okružen opasnim bedemima doista je poseban. Iako je bilo nevjerojatno vruće, poduzetnički duh lokalnog stanovništva ne miruje. Kotor je okružen ogromnim planinama, a iznad grada su uredili „šetnicu“ koja onako izdaleka izgleda dosta zgodno , a tu šetnjicu naravno naplaćuju 2 eura. U samom centru nemojte zaobići katedralu koju isto tako vrijedi vidjeti, a kad ogladnite na glavnom trgu unutar bedema nekoliko je zgodnih restorančića, neki su vrlo skupi, a neki vrlo povoljni. Na trgu je i zgodan toranji i stup sramote koji bi vam, da može govoriti, zasigurno ispričao mnoge priče...
Budući da je vrijeme proletjelo, krenule smo prema Hercegnovom i nažalost do Budve nismo niti stigle. No Hercegnovi je još jedan gradić kojeg valja vidjeti. Nemojte se samo parkirati na velikom parkiralištu na autobusnom kolodvoru jer ćete dosta pješačiti do centra što i nije problem jer je nizbrdo, ali povratak će biti dosta naporan. U centru Hercegnovog ima sasvim dovoljno parkinga. U tom me mjestu oduševila priroda, prekrasni vrtovi prepuni raznolikog bilja, parkovi, a sam grad je omeđen sa 4 kule. Jedna od njih ljeti je kino i s nje se pruža predivan pogled. Vjerujem da je uvečer taj gradić živ, a tijekom dana centar je prilično pust , svi su turisti na obali u jednom od bezbroj kafića. Cijene su manje nego u Hrvatskoj, za noćnu zabavu sigurno ste i sami već čuli, a jako me iznenadila njihova ljubaznost i gostoljubivost. Nisam mogla vjerovati koliko se trude i doista su zavrijedili sve više turista, a od njih bi mnogo toga mogli naučiti i naši turistički djelatnici.
Iako sam vidjela tek dijelić Crne gore ove godine mi je želja posjetiti Lovčen i Ostog – manastir uklesan u stijenama.
Nadam se da ćete i sami otkriti ljepote Crne gore, želim vam sretan put i pozivam vas da s nama podijelite jedno od svojih putovanja koje vam je ostalo u sjećanju.
Tekst i foto:
Ema Jurić