Autor: Damjana Domanovac
To je pravi školski primjer idealnog eko turizma, ili, kako ga oni vole nazivati „low carbon“. Kad su nas naši domaćini zadnjeg dana boravka upitali imamo li kakvu sugestiju i što bismo promijenili, osvrnuli smo se upravo na ovo posljednje, jer je naziv „low carbon“ nama Europljanima neprihvatljiv za sve ono lijepo što smo doživjeli. Zato ću u nastavku teksta radije govoriti o eko turizmu. Možda na Koh Maku nema tako atraktivnih ležaljki i garnitura kao na plažama luksuznih hotela Phuketa (ali plaže su ljepše), možda nema ni ambicioznih restorana kojima morate najaviti dolazak danima unaprijed (no zato ste uvijek rado viđen gost), a možda ni smještaj nije onaj s 5 zvjezdica (radi se uglavnom o jednostavnim bungalovima), no ovaj otok je ipak po mnogočemu drukčiji.
(FOTO: Damjana Domanovac)
Krenimo od činjenice da je to jedini privatni otok na Tajlandu, u vlasništvu svega pet obitelji. Njihova turistička priča započela je prije 40-ak godina. Kad se jedan od suvlasnika otoka, vrativši se sa studija iz Bangkoka u rodni kraj, odlučio vjenčati. Pozvao je sve prijatelje s fakulteta, ali ih nije imao gdje smjestiti, pa je morao potražiti pomoć svojih otočana. Njegova obitelj za tu je prigodu sagradila sojenicu s više soba i to je bio prvi hotel na otoku. U međuvremenu su otvorili restoran Koh Mak Seafood (danas najbolji eko restoran na otoku), a naš domaćin je uredio muzej u kojem se možete informirati o njegovim precima i životu ljudi u ovom zabačenom dijelu Tajlanda. Prva rečenica koju nam je uputio, jasno je dočarala životnu filozofiju otočana: „Nemojte misliti da smo siromašni zato što živimo jednostavnim načinom života. Svi smo mi završili fakultete i proputovali dobar dio svijeta, ali odlučili smo se vratiti i raditi ono što nas veseli.“ Da doista radi ono što ga veseli, naš je domaćin pokazao već prve večeri, pripremivši sa svojim kulinarskim timom najbolju ribu koju sam ikada kušala. U redu, jasno da riba ne može biti loša kad je izvađena iz vrše netom prije našeg dolaska, no fantastična kombinacija začina učinila ju je uistinu posebnom.
(FOTO: Damjana Domanovac)
Drugi suvlasnik Koh Maka blisko surađuje s prvim junakom naše priče jer opskrbljuje njegov restoran svježim voćem i povrćem. Naime, vlasnik je najvećih plantaža na otoku, na kojima organizira i kulinarske tečajeve. Jednom takvom i sami smo prisustvovali i moram priznati da je bilo jako zabavno. Kulinarsku školicu započeli smo tako da izaberemo jedan od dva ponuđena recepta: prvi je bio tajlandska salata, a drugi curry. Za sljedeći korak morali smo otići na plantažu, gdje smo pronašli i ubrali naručeno voće i povrće. S obzirom na to da je proučavanje egzotičnog voća i povrća moja velika strast, s tim dijelom zadatka lako sam se snašla, no slijedila je priprema jela, a to je bilo puno teže. Nije bio problem sve to narezati, skuhati i servirati; problem je u tome što je jelo moralo imati izvorni okus. O tome tko je najuspješnije obavio zadatak, odlučivao je tročlani žiri (sastavljen, naravno, od Tajlanđana). Završila sam u pristojnoj kategoriji (barem po njihovu izrazu lica), koju bismo opisali „može proći“ i bila više nego zadovoljna. A kad takav curry pripremim prijateljima u Zagrebu koji nisu probali „original“, sigurno ću biti „glavna faca“.
(FOTO: Damjana Domanovac)
Jedna od najzanimljivijih atrakcija na otoku je plovidba solarnim katamaranom. Pravi je doživljaj ploviti u tišini, bez buke motora, dok ribice i ribe same prilaze plovilu i možete ih promatrati izbliza. Krenuli smo s Ao Nid Piera i obišli Koh Mak na udaljenosti od otprilike 500-tinjak metara, prošavši pored nekolicine lokalnih ribara koji i danas love ribu na tradicionalan način. Na putu prema otoku Koh Kradad, našem konačnom odredištu, obišli smo nekoliko manjih, nenaseljenih otoka. Na Koh Kradadu naučili smo razne finese koje nam mogu pomoći ako se nađemo na pustom otoku. Zapaliti vatru pomoću iskre nije tako lako kako izgleda u emisijama National Geographica; na tom bih ispitu sigurno pala. No, uspjela sam otvoriti kokos (nakon duže „borbe“ sa žilavom korom) i napiti se svježe kokosove vodice. Tome je prethodilo sakupljanje zrelih plodova u šumi kokosovih palmi, kao najugodniji dio „preživljavanja“ s obzirom na to da smo se kretali u sjeni stabala koja su donekle ublažila vrućinu. Kad smo se pobrinuli za vatru i piće, valjalo je pripremiti lagani objed. Na meniju je bila riža (a što drugo), koju smo zajedno s kokosovom vodicom ubacili u unutrašni dio bambusovog štapa i umjesto poklopca zatvorili ga zgužvanim listom banane. Ne mogu vam opisati kako nam je, nakon fizičkog napora, prijao tako jednostavan objed.
(FOTO: Damjana Domanovac)
No to nije bio kraj našeg izleta jer ono najbolje tek slijedi! Možete li zamisliti prizor turista koji se voze na prikolici koju vuče traktor, kroz crnogoričnu šumu po kojoj trče srne i zečevi – i to na Tajlandu!!! Znam, ni ja to nisam mogla zamisliti, ali ipak sam doživjela. Čak sam iz ruke hranila ove plahe životinje koje su nas okružile sa svih strana. Otkuda tolike srne i zečevi na Tajlandu, pogotovo na ovom zabačenom otoku? Odgovor je također neobičan: kako se u ovom dijelu Tajlanda u prošlosti često ratovalo, kraljevsko lovište se, zajedno sa svim životinjama, selilo više puta u različite krajeve zemlje, da bi životinje na kraju završile upravo na Koh Kradadu. Koh Kradad je pravo otkriće i u gastronomskom smislu. Ručak u restoranu Lhaem Son na plaži, otkrio nam je bogatstvo podmorja – naravno na tanjuru. Ribe, rakovi svih boja i veličina, alge umjesto blitve i ostali egzotični prilozi, servirani su nam na drvenim klupama u crnogoričnoj šumi uz plažu. Što još poželjeti?!
(FOTO: Damjana Domanovac)
Sljedeći dan donio je jedno sasvim drukčije iskustvo: vožnju kajacima do Koh Rayang Noka, s usputnim zaustavljanjem na maloj pješčanoj plaži koja izgleda kao da je sišla s razglednica kakve kupujemo na sličnim egzotičnim destinacijama, želeći pokazati prijateljima kako uživamo. Bijeli pijesak, palme koje se protežu iznad plaže, kristalno čisto more, koraljni grebeni s raznobojnim ribicama i ostale radosti bili su highlight našeg putovanja. Ni Koh Rayang Nok nije loš izbor, no s obzirom na to da do njega svakih sat vremena voze brzi gliseri s Koh Maka, radije biram plažu s manje kupača. Zato smo nastavili vožnju do Maruay plaže, a prije povratka u Makathani i hotel u kojem smo odsjeli, ručali smo u lokalnom restoranu uz more. www.makathaneekohmak.com
(FOTO: Damjana Domanovac)
Koh Mak okružuju otoci, dobro poznati među ljubiteljima ronjenja. Neki od njih su Koh Pee, Koh Rayang Nok i Koh Rayang Nai. Između ova dva posljednja, duboko pod morem, nalazi se omiljeno mjesto lokalnih ronilaca – podvodni kip slona. I na Koh Maku su mnogobrojni ronilački klubovi, a oni koji žele uživati u takvoj vrsti podvodnih aktivnosti, uvijek su dragi gosti. Bez obzira na njegovu veličinu, otok ima bolnicu, školu, policiju, trgovine i benzinsku pumpu, zapravo, sve što vam treba za opušten odmor. www.kohmakguide.com
(FOTO: Damjana Domanovac)
Doći do Koh Maka nije tako jednostavno, no zato je put više nego zanimljiv. Možete doletjeti do Bangkoka i nastaviti lokalnim letom do Trata, pa se u pristaništu Leam Ngob ukrcati na neki od brzih glisera koji voze na Koh Mak. Ako više volite putovati cestom, opcija je transfer od Bangkoka autom ili kombijem. Vožnja traje oko 5,5 sati, što uvelike ovisi o godišnjem dobu i danu u tjednu. Iz Trata se možete prebaciti i brzim gliserom na Koh Chang, turističko središte tog dijela Tajlanda. Nakon nekoliko dana boravka, prenapučene plaže možete zamijeniti onima još neotkrivenima na Koh Maku. I s Koh Changa više puta dnevno voze brzi gliseri, pa ne morate brinuti o prelasku s otoka na otok. Iako je put do ovog otoka dug, vjerujem da će vas ovaj tekst potaknuti da istražite i druge oblike turizma, i one manje poznate turističke destinacije, što vas možda dovede i na Koh Mak.
Međunarodni sajam turizma PLACE2GO, najveći turistički sajam u Hrvatskoj ove se godine održava osmi put. Dosad se etablirao kao festival koji slavi putovanja i njihov blagotvorni utjecaj na tijelo i um putnika i onih koji će to tek postati. Posjetitelji imaju priliku upoznati se s brojnim svjetskim destinacijama, ostvariti popuste na putovanja, osvojiti brojne nagrade te iz prve ruke čuti iskustva brojnih svjetskih putnika. Bio on udaljen nekoliko sati vožnje ili dva dana leta, svoj PLACE2GO svatko može otkriti na sajmu koji će se održati od 15. do 17. ožujka u Areni Zagreb. Prvi dan rezerviran je samo za akreditirane poslovne posjetitelje, a dodatne informacije saznajte na službenoj web-stranici: www.place2go.org