Najpopularnije božićne pjesme: Nevjerojatne priče koje se kriju iza omiljenih blagdanskih hitova
Božićne pjesme neizostavan su dio blagdanske čarolije tijekom adventa. Čujemo ih u trgovačkim centrima, na radiju i u toplini vlastitog doma, a njihove nas melodije trenutno vraćaju u djetinjstvo i podsjećaju na radost zajedništva. Iako mnoge od njih znamo napamet, rijetko razmišljamo o pričama koje se kriju iza njihovih stihova. Neke od najpoznatijih božićnih pjesama nastale su u potpuno neočekivanim okolnostima – iz tuge, slučajnosti ili čak kao pjesme za sasvim druge prigode.
Klasici rođeni iz neočekivanih okolnosti
Jedna od najpoznatijih i najomiljenijih božićnih pjesama na svijetu, "Tiha noć" ("Stille Nacht, heilige Nacht"), nastala je iz nužde. Prema legendi, na Badnjak 1818. godine orgulje u crkvi sv. Nikole u austrijskom selu Oberndorfu bile su pokvarene. Kako bi osigurao glazbu za polnoćku, mladi svećenik Joseph Mohr donio je svoju pjesmu staru dvije godine orguljašu Franzu Xaveru Gruberu i zamolio ga da sklada melodiju za gitaru. Te večeri, pjesma je prvi put izvedena uz pratnju gitare, a njezina je jednostavna ljepota osvojila svijet. Danas je prevedena na više od 300 jezika i dio je UNESCO-ove nematerijalne kulturne baštine.
Slično tome, veseli napjev "Jingle Bells" uopće nije bio zamišljen kao božićna pjesma. Napisao ju je James Lord Pierpont 1850-ih pod nazivom "One Horse Open Sleigh" kako bi proslavio popularne utrke saonicama u Medfordu, Massachusetts, i to za Dan zahvalnosti. Zbog svoje zimske tematike pjesma je s vremenom postala božićni standard, a 16. prosinca 1965. ušla je u povijest kao prva pjesma emitirana iz svemira, kada su je astronauti s misije Gemini 6 odsvirali na usnoj harmonici i zvončićima koje su prokrijumčarili na letjelicu.
Još jedan klasik koji uopće ne spominje Božić je "Let It Snow! Let It Snow! Let It Snow!". Pjesma koja dočarava idiličnu zimsku atmosferu uz pucketanje vatre napisana je tijekom toplinskog vala u srpnju 1945. godine u Hollywoodu. Njezini autori, Sammy Cahn i Jule Styne, napisali su je maštajući o hladnijem vremenu, a zbog ugođaja je postala neizostavan dio blagdanskog repertoara.
Od tuge do vječne radosti
Iako ih povezujemo s veseljem, neke božićne pjesme imaju korijene u osobnim tragedijama. "Santa Claus Is Coming to Town" napisao je James "Haven" Gillespie 1934. godine, nedugo nakon što je saznao za smrt svoga brata. U početku je odbio posao jer je bio shrvan tugom, no vožnja podzemnom željeznicom i sjećanja na djetinjstvo i majčina upozorenja da ih Djed Božićnjak gleda, potaknula su ga da napiše stihove u samo 15 minuta. Pjesma je postala hit unutar 24 sata od prvog emitiranja.
Jedan od najprodavanijih singlova svih vremena, "White Christmas", nosi notu melankolije. Napisao ga je Irving Berlin, rusko-židovski imigrant koji Božić nije slavio. Pjesma je za njega imala i tužnu pozadinu – njegov sin preminuo je na Božić 1928. godine sa samo tri tjedna. Nostalgični stihovi o snježnom Božiću posebno su odjeknuli među američkim vojnicima tijekom Drugog svjetskog rata, budeći u njima čežnju za domom.
Sličnu notu slomljenog srca nosi i globalni hit "Last Christmas" grupe Wham!. Iako je danas neizostavan dio blagdanskog repertoara, pjesmu je u potpunosti napisao, producirao i odsvirao George Michael, a njezini stihovi govore o neuzvraćenoj ljubavi i sjećanju na prošlogodišnje razočaranje. Unatoč veseloj melodiji, pjesma je postala svojevrsna himna božićne melankolije.
Možda najpoznatija anti-božićna pjesma koja je postala klasik je "Fairytale of New York" grupe The Pogues i Kirsty MacColl. Kroz svađalački dijalog dvoje irskih imigranata u New Yorku, pjesma priča gorko-slatku priču o propalim snovima, ovisnosti i ljubavi. Njezina sirova iskrenost i kombinacija irskog folka s punk energijom učinile su je trajnim simbolom drugačijeg, realističnijeg pogleda na blagdansko vrijeme.
Svjetska glazbena baština
Mnoge pjesme koje danas smatramo isključivo božićnima potječu iz starih narodnih tradicija. Pjesma "Deck the Halls" temelji se na velškoj novogodišnjoj melodiji iz 16. stoljeća pod nazivom "Nos Galan". Prepoznatljivi refren "Fa la la la la" ostao je isti, dok su stihovi prilagođeni božićnom duhu u 19. stoljeću. Slično, njemačka pjesma "O Tannenbaum" ("O, božićno drvce") izvorno nije bila božićna pjesma, već oda postojanosti i vjernosti zimzelenog drveta jele (Tannenbaum). Tek je kasnije, s popularizacijom kićenja božićnog drvca, postala globalni blagdanski simbol.
S druge strane, "Feliz Navidad" portorikanskog pjevača Joséa Feliciana postala je međunarodni klasik zahvaljujući svojoj jednostavnosti. Sa samo 20 riječi na španjolskom i engleskom jeziku, ova je pjesma premostila kulturne barijere i postala univerzalna čestitka koja širi radost diljem svijeta.
Domaća božićna tradicija
I Hrvatska ima iznimno bogatu tradiciju božićnih pjesama koje se generacijama pjevaju na polnoćkama i u obiteljskim domovima. Pjesme poput "U se vrime godišća", čiji korijeni sežu do latinskog napjeva iz 11. stoljeća, te "Radujte se narodi" i "Svim na zemlji mir, veselje" duboko su ukorijenjene u našoj kulturnoj baštini. One ne samo da slave Isusovo rođenje, već prenose poruke mira, nade i zajedništva koje su srž blagdanskog duha.
Priče iza božićnih pjesama podsjećaju nas da su one mnogo više od prigodne glazbene pozadine. One su svjedočanstva ljudskih sudbina, povijesnih trenutaka i univerzalnih osjećaja koji nas povezuju svake godine iznova, dodajući dublji smisao melodijama koje volimo.