Vremenske zone su geografska područja na Zemlji koja imaju isto standardno vrijeme. Razlog postojanja vremenskih zona je rotacija Zemlje oko vlastite osi te potreba da se vrijeme uskladi s dnevnim svjetlom tijekom dana na različitim područjima. Bez vremenskih zona, vrijeme bi bilo temeljeno na solarnom vremenu, što bi rezultiralo da svaki grad ima svoje vlastito vrijeme. Takav sustav mjerenja vremena bio bi izuzetno nepraktičan za planiranje putovanja, komunikaciju i poslovanje.
Koliko ima vremenskih zona u svijetu?
Broj vremenskih zona u svijetu teško je precizno odrediti zbog različitih čimbenika. Neki od njih uključuju ljetno računanje vremena, različite lokalne odluke i posebne situacije na određenim geografskim područjima. Međutim, osnovno je pravilo da svaka vremenska zona obuhvaća 15 stupnjeva geografske dužine, što bi teoretski značilo 24 vremenske zone za 360 stupnjeva punog kruga oko Zemlje.
U praksi, postoji više od 24 vremenske zone kada se uzmu u obzir sljedeći čimbenici:
- Političke i društvene odluke - Neke zemlje i teritoriji odlučuju koristiti vremensku zonu koja nije izravno usklađena s njihovom geografskom dužinom kako bi bili sinkronizirani s trgovinskim partnerima.
- Ljetno računanje vremena - Mnoge zemlje privremeno mijenjaju svoje vremenske zone pomicanjem sata unaprijed tijekom ljetnih mjeseci.
- Frakcijske vremenske zone - Neke zemlje i regije usvojile su vremenske zone koje su na frakcijskom intervalu u odnosu na standardno vrijeme, kao što su 30 ili 45 minuta umjesto punog sata.
S obzirom na sve te čimbenike, stvarni broj vremenskih zona u svijetu može biti između 38 i više od 40, ovisno o trenutnoj primjeni ljetnog računanja vremena i specifičnim lokalnim prilagodbama.
Osnovne vremenske zone definirane su prema koordiniranom svjetskom vremenu (UTC), koje služi kao referentna točka. Osnovna vremenska zona, UTC + 0, centrirana je oko nultog meridijana, koji prolazi kroz Kraljevski opservatoriji u Greenwichu. Svaka vremenska zona je potom označena kao broj sati ispred ili iza UTC-a.
- UTC - 12 – Najzapadnija vremenska zona koja se ne koristi u puno zemalja
- UTC - 8 – Pacifičko standardno vrijeme (PST), obuhvaća zapadnu obalu Sjeverne Amerike
- UTC - 5 – Istočno standardno vrijeme (EST), koristi se na istočnoj obali Sjeverne Amerike
- UTC + 0 – Greenwichko srednje vrijeme (GMT) je osnovna vremenska zona. Koristi se u Ujedinjenom Kraljevstvu i Portugalu tijekom zime.
- UTC + 1 – Centralnoeuropsko vrijeme (CET), koristi većina europskih zemalja.
- UTC + 3 – Istočnoeuropsko vrijeme (EET), koristi se u istočnoj Europi i zapadnoj Aziji.
- UTC + 5:30 – Indijsko standardno vrijeme (IST), obuhvaća područje Indije i Šri Lanke.
- UTC + 8 – Kinesko standardno vrijeme (CST), koristi se u Kini, zapadnoj Australiji, Singapuru i Maleziji.
- UTC + 9 – Japansko standardno vrijeme (JST), koristi se u Japanu.
- UTC + 10 – Istočnoaustralsko standardno vrijeme (AEST), koristi se na istočnoj obali Australije.
- UTC + 12 – Novozelandsko standardno vrijeme (NZST) koje se koristi na Novom Zelandu.
Koliko ima vremenskih zona u Europi?
Od Islanda na zapadu do zapadnih dijelova Rusije na istoku, europski kontinent obuhvaća četiri standardne vremenske zone.
Zapadnoeuropsko vrijeme (WET) / Zapadnoeuropsko ljetno vrijeme (WEST): UTC + 0 / UTC + 1 tijekom ljetnog računanja vremena. Koristi se u Portugalu, Velikoj Britaniji, Irskoj i na Islandu Zanimljivo je što Island ne primjenjuje ljetno računanje vremena stoga uvijek ostaje na osnovnoj vremenskoj zoni odnosno UTC + 0.
Centralnoeuropsko vrijeme (CET) / Centralnoeuropsko ljetno vrijeme (CEST): UTC + 1 / UTC + 2 tijekom ljetnog računanja vremena. Ova vremenska zona obuhvaća većinu europskih zemalja uključujući Hrvatsku, Njemačku, Francusku, Italiju, Španjolsku, Švicarsku, Poljsku te mnoge druge.
Istočnoeuropsko vrijeme (EET) / Istočnoeuropsko ljetno vrijeme (EEST): UTC + 2 / UTC + 3 tijekom ljetnog računanja vremena. Koristi se u Grčkoj, Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Ukrajini, Rumunjskoj, Bugarskoj, i Turskoj.
Daljnje istočnoeuropsko vrijeme (FET): UTC + 3, koristi se u Bjelorusiji te nekim dijelovima Rusije.
Koliko vremenskih zona ima Francuska?
Francuska ima čak 12 vremenskih zona za što su zaslužne njene bivše kolonije, odnosno sadašnji prekomorski teritoriji Francuske među kojima su i Guadeloupe na Karibima, La Reunion u Indijskom oceanu i Francuska Polinezija na Pacifiku.
- Metropolitanska Francuska: CET/CEST
- Guadeloupe, Martinique, Saint Barthélemy, Saint Martin: Atlantsko standardno vrijeme (AST)
- Francuska Gvajana (GFT)
- Reunion i Mayotte (RET)
- Francuska Polinezija:
- Tahiti i većina otoka (TAHT)
- Marquesas otoci (MART)
- Gambier otoci (GAMT)
- Nova Kaledonija: Nova Kaledonija vrijeme (NCT)
- Wallis i Futuna (WFT)
- Saint Pierre i Miquelon (PMST/PMST)
Međutim, Francuska, kao i ostatak država središnje Europe, nalazi se u zoni srednjoeuropskog vremena (CET).
Zanimljivosti o broju vremenskih zona raznih zemalja
Mnogi su smatrali da Rusija, s obzirom na svoju ogromnu veličinu, ima najveći broj vremenskih zona, ali zapravo ih ima 11, baš kao i Sjedinjene Američke Države. Prisutnost udaljenih teritorija poput Američke Samoe u Južnom Pacifiku je doprinijela broju vremenskih zona SAD-u. Australija i Kanada svaka broje devet vremenskih zona, dok Brazil i Meksiko imaju po četiri.
Iznenađujuće je da Kina, iako se geografski prostire kroz pet vremenskih zona, službeno koristi samo jednu. Odluku je donio Mao Zedong 1949. godine u cilju poticanja osjećaja nacionalnog jedinstva.