Iz muškog kuta - Seks pod alkoholom

Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima

Iz muškog kuta - Seks pod alkoholom

Max  vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu  s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!


Seks pod alkoholom

Dragi Max, treba mi muški savjet. Imam jednog prijatelja u kojeg sam zaljubljena i s kojim bih voljela biti, ali - samo smo prijatelji. Zapravo, s njim nikada ne znam na čemu sam. Kad god smo pod utjecajem alkohola završimo zajedno, tako smo nekoliko puta spavali. No i dalje smo samo prijatelji. Njemu smeta kad ga zovem "prijatelju", rekao je da to mrzi, i ljubomoran je ako se oko mene nađe neki drugi dečko, ali i dalje sa mnom održava baš takav odnos. Kad god popijemo, neizbježno je da budemo zajedno; vidim po njemu da uvijek jedva čeka da se napijemo negdje pa da to napravimo, ali poslije, kao trijezan, uvijek se ponaša prijateljski. Pokušavala sam, priznavala mu da ga volim, ali on se i dalje ponašao kao da nije ništa. Zna da ga volim, ali i dalje smo samo frendovi. Onako, kao da ne želi ništa sa mnom, a ne da me nikome drugom. Ili se boji imati nešto sa mnom, ne znam što bih više mislila...? Nikada ne znam na čemu sam s njim. Kako ti to gledaš iz muške perspektive?

Alkoholizirana


Kako ne znaš na čemu si s njim: na vinu i rakiji. Zato sam i očekivao pitanje - "Hoće li mi škoditi toliko alkohola?" A tebe, umjesto zdravstvene situacije,  brinu ljubavne boljke! Zapravo, sad me zanima: ako popiješ koju dok si sama - napališ li se odmah? Mislim, javlja li se uvjetovani refleks? Asocira li te pelinkovac na seks?

Kad već pričamo o tome, znam dobar broj žena koje upravo tako reagiraju na alkohol i svjesno ga uzimaju u svrhu opuštanja. Sjećam se i jedne prijateljice koja je bila u dugoj vezi, a morala je uvijek dobro popiti prije seksa jer je jedino tako mogla podnijeti svog dečka. A ti, jadna, moraš njega nalijevati alkoholom kako bi dobila intimnost. No, to su valjda dobre vijesti za proizvođače žestica.

Ne znam ni kakav alkohol koristi; ako te jako cijeni, možda donese bocu kakvog whiskeya ili francuskog konjaka, dok bi izdatak za ne odveć skupi crnjak govorio o navici na mali trošak kojim dobija pravo na jeftini orgazam. Neki privlače komade investirajući u Ferrarije, a tvoj se mangup izvlači bocom koja mu u džep stane. Opijaš me, opijaš, al' ne jače nego viiiii-no...
Istina, znam i za jedan slučaj ponešto sličan tvojoj situaciji. Muškarac je u braku već dugo, a žena ga skoro pa otvoreno vara, on to zna. Sprijateljio se s poslovnom partnericom i povremeno završe u krevetu. Naravno, pobrine se da se uvijek prije toga napiju. No, to je njemu potrebno kako bi poslije redovno mogao reći - "Uuuuh, opet sam se zaj**ao...". Ona obavezno poludi nakon toga, posvađaju se, ona si obeća kako to više neće ponoviti. Ali - i dalje na to pristaje.

Dakle, svaki mu je put alkohol izgovor, za slučaj da ona traži nešto više. A traži i očekuje. Nesretna je i rasplače se... On nema hrabrosti prekinuti ponižavajući odnos sa suprugom, a na ovaj način ipak dobija privid nekakvog bližeg odnosa, iako to nije ono što zaista želi. Ovako ima i dojam da je svojoj ženi nekako "vratio", što joj ne bi ni za živu glavu priznao. Ovakve su situacije puno češće nego što misliš: oni koriste alkohol kao vječno opravdanje zašto se to dogodilo, za slučaj da tražiš pravi odnos. Ma gledaj, bio sam pod gasom pa se desilo, znaš... E sad, s obzirom da to kod vas traje već malo duže, ne može se samo tako izvući. Zato mu odgovara i tvoje pijančevanje pa uvijek može polovicu odgovornosti svaliti i na tebe.

S vremenom se navikao imati "prijateljicu" za seks i naravno da te ne želi izgubiti zbog nekog tko bi ti mogao pružiti više. Zgodno si takvi to poslože. Otud i njegova posesivnost i ljubomora. Ne želi te se odreći, ali ni dati više, sam nije spreman prihvatiti pravu vezu. Ovako ima i slobodu drugdje raditi što hoće. Naravno, pitaš se zbog čega je onda uopće s tobom. Pa - govorimo o seksu bez ikakvih obaveza! Ego mu je narastao, stalno ima jednu "na lageru", ali - ima i još nešto.

Gledaj, da te zaista prihvaća u cijelosti kakva jesi, budi uvjerena kako se ne bi ovako ponašao. Dozvoljavaš mu da bude siguran u sebe, ne zahtijevaš što ti pripada. Jasno da postoji razlog, a taj je da smatra kako je bolji od tebe. Možda imaš naglašene neke ženske obline, a njemu je na pameti samo zadovoljavanje svojih seksualnih potreba. Zbog toga te želi zadržati kao "imovinu". Ne kažem da mu nisi draga, ali samo na prijateljskoj razini; zaljubljen u tebe jednostavno nije. To ne znači da ne gaji nikakve osjećaje, no nije spreman s tobom ući u pravu vezu. Ne vidi se s tobom u životu, sada samo krati vrijeme dok mu se ne pojavi "prava", koju misli da zaslužuje. Zato ne voli ni da ga zoveš prijateljem, jer zna da takav odnos podrazumijeva poštovanje. Naravno, osim ako momak nema nekih drugih problema u glavi, a koje rješava alkoholom.

Da, kad je riječ o medicini, bojim se da bi ti se zaista moglo dogoditi da ti se stvori navika zbog koje nećeš moći uživati u seksu bez dodatnog "stimulansa". Ali, to je manji problem. Vrijeme je da prestaneš svoditi svoj status na bocu vinjaka koju netko izvlači iz mini-bara kad god mu se digne. Sljedeći put mu trebaš reći - ili me vodi u kino i na večeru ili ostani doma, popij si jednu i obavi sve sam. Tebi treba netko tko će te opiti ljubavlju i pažnjom, a ne prvim maliganima koji mu dođu pod ruku.


Nikako do oltara Meni stvarno treba savjet. Dečko i ja smo u tridesetim i godinama skupa, zaručeni smo. Intenzivno smo pričali o braku, sad na jesen kad su vjenčanja najljepša, a on se odjednom promijenio. Ja sam inzistirala na pričama o tome, da bi on meni sve sasuo u lice kako nije spreman financijski i materijalno. A ništa više nije imao ni dok je to planirao, niti će imati u skorije vrijeme. Kao, čeka da se čudo desi, umjesto da sam nešto napravi za početak. Govorio mi je kako sam sebična, a ja ga godinama čekam. Sve su se moje prijateljice poudale ili žive s dečkom, ja nemam nikakav život. Dok on polako studira, ide na sport, druži se s prijateljima... I tko je tu sebičan?! Ponekad čak pomislim da se premišlja oko mene. Ako sad siguran nije, neće biti nikada. Iako, prije mislim da se njemu nigdje ne žuri i da je čak spreman prekinuti sa mnom nego se vjenčati. Najgore što mi i dalje obećava, a ne radi apsolutno ništa. Da bar kaže kako stvari stoje, da znam na čemu sam. Njemu je ovako dobro, pa mu je svejedno. Možda ga je samo strah, ali ja ne znam više što ću. Umorna sam od čekanja, pitam se jesam li uopće za njega? Ne misli na to koliko godina imam ja, da je meni još malo vrijeme da rađam... Volim ga, on je taj, ali sam umorna od pitanja i odlaganja. Zeljela bih da shvati da sam ja ta, vidim da to očekuje od mene. Tisuću smo puta razgovarali, sada mu brak ni ne spominjem. Strah me da se samo vise zavlačim, da će uvijek imat izgovor. Bojim se da će kasnije upoznati nekog drugog, kud ću ja onda? Jako sam depresivna i ne znam kako da se više postavim?

Na čekanju



Uh, ovaj tjedan imamo posla samo s nekim sebičnjacima. Sve naprave kako njima odgovara, imaju nekoga tko ih želi i misle da su uhvatili Boga za bradu. Nije da su samo muškarci takvi, ima i obrnutih slučajeva. Nikad nisam razumio takvo ponašanje; umjesto da cijene odanost, pokazuju potpunu neosjetljivost, misleći da svi trebaju biti zahvalni što im udijele i malo svog vremena.

Preuzimanje obaveza prema izabranom partneru ne započinje činom vjenčanja; na taj se korak osoba odluči nakon što je ustanovila kome će pokloniti svoj život i za koju će učiniti sve zauzvrat. Sklapanje braka je definitivna odluka kojom se u potpunosti spajaš s drugom osobom. No, neki misle kako je dovoljno to samo "dogovoriti", a dalje ih više ne treba piliti.
S druge strane, nitko ni ne treba taj čin smatrati samo obavljanjem formalnosti. Svatko ima pravo odlučiti za sebe (a i za drugog) kako možda to ipak nije ono pravo. To je nešto što trebamo u startu prihvatiti; uostalom, koliko se takvih odluka pokaže pogrešnim. Do određivanja konačnog datuma nije ni pametno uzimati stvar zdravo za gotovo.

Kažeš kako nemaš nikakav život jer nikako da dođe do onog što najviše želiš. Pa, nije li tvoj sadašnji život ipak najviše tvoja odgovornost? Ljubav i brak su divna stvar, ali prvo moraš imati sebe. Tvoja individualna sreća ne smije ovisiti ni o čijem hirovitom ponašanju. Ne kažem kako njegovo ponašanje ima opravdanja, samo mislim da moraš realno sagledati situaciju. U najvećem dijelu si i sama dobro opisala vaš odnos i njegov karakter. Moje pitanje tebi je - želiš li zaista imati takvu osobu pored sebe do kraja života, iako ti jasno pokazuje kako te tretira? Nije li bolje biti sam, nego u lošem društvu? Ili si spremna trpjeti bilo kakvo ponašanje, samo da ne bi ostala sama?

Znam da nije lako prihvatiti i onaj neželjeni razvoj događaja, ali gledanje na rastanak kao na tragediju govori nešto i o tebi. Naravno kako zbog takvog stava on na tebe gleda kao na manje vrijednu osobu, ovisnu u njegovoj riječi, dodiru i postupku. To ga ne opravdava, samo upotpunjuje profil. Ako si svjesna da bi radije prekinuo i nastavio sa samačkim životom, ne govori li time koliko mu je zaista stalo do tebe? Djeca nisu cilj veze, ona dolaze kao prirodan korak u stabilnom odnosu, a on ne ostavlja dojam odgovorne osobe. Ni tebe ne cijeni, kakav bi bio kao otac?

Tvrdiš kako si već umorna od čekanja, ali te grize što bi on poslije našao nekog drugog? Da, pa? Ne vjerujem da će za bilo koga predstavljati neku veliku sreću. U svojoj si se glavi već udala, a sada misliš kako si pred razvodom. S obzirom da ga sama najbolje poznaš, pitanje je vjeruješ li u njegov iznenadni probražaj, napuštanje sadašnjeg načina života i potpuno okretanje tebi kao smislu života. Znam da je to tvoja želja, ali koliko je to realno? Uzmi u obzir kako ga je možda zaista strah da neće moći uzdržavati cijelu obitelj, ali njegova nepoduzetnost pokazuje da se na njega baš i ne možeš osloniti.

Mislim da bi se u glavi trebala vratiti u period kad ste se upoznali; da si sve unaprijed mogla vidjeti, bi li uopće nastavila s njim? Nebitno je dosad "uloženo" vrijeme, misli na ono koje ti je preostalo, koje je ispred tebe. Zaboravi pusta obećanja, "rekao si, vjerovala sam ti"... Više razmišljaj o tome što dobijaš, a ne što gubiš. Nemoj mu više postavljati nikakve rokove; postavi ih sebi, u glavi. Ponašaj se potpuno prirodno i nastoj biti smirena. Kad prođe taj dan, a ništa se novog ne dogodi, kreni sama drugim vlakom do sljedeće životne stanice. On ne gubi tvoje vrijeme, to činiš ti sama sebi.

Max