Iz muškog kuta - Ljubomora kao izgovor

Max vam pomaže u vašim ljubavnim problemima

Iz muškog kuta -  Ljubomora kao izgovor

Max  vam pomaže u vašim ljubavnim problemima i svaki tjedan odgovara na nekoliko vaših pitanja postavljenih u savjetovalištu  s napomenom "Za Maxa" ili direktno na mail adresu max@zena.hr .

Max je iskusni novinar, poduzetnik, otac i bivši suprug, a vama će, drage naše žene i djevojke, biti najbolji prijatelj, savjetnik i psiholog. Anonimno zatražite savjete o sexu i vezama i saznajte više o tome iz muške perspektive. Dobro je imati muškarca na raspolaganju koji je uvijek na vašoj strani!


Ljubomora kao izgovor Dragi Max, imam jedan veliki problem: u braku sam s ljubavi svog života, hodamo zajedno od malena. Naravno, bilo je tu prekida, ali nekako uvijek se vratimo jedno drugome. Vezu smo započeli na faxu, preraslo je u brak, naprosto smo se obožavali, svaki dan bili zajedno, ma ono - veza iz snova, bili smo si i najbolji prijatelji. Sad smo 4 godina u braku i ništa nije kao prije; prvih godinu dana je bilo super, ali onda su krenule svađe, ljubomorni ispadi (s njegove strane), kojih prije nije bilo (naime, fotograf sam i slikam za brojne časopise, često i golišave muškarce). On to mrzi, to sam radila i dok smo bili u vezi, ali nikad mu nije smetalo. On je također umjetnik, slikar, a radi i kao scenograf u jednom kazalištu. Svađe često izbijaju i zbog izlazaka; više ne izlazimo zajedno, već svatko sa svojim društvom, što je debilizam jer prije smo uvijek zajedno izlazili (družimo se s istim ljudima, jer odrasli smo zajedno, s istom ekipom). Kad mu kažem da idem s njim van, on kaže da je muška večer i da ne mogu s njima, čak ne idem s njima ni na kavu. Ja se stvarno trudim da održim ovaj brak jer ga volim, ali nisam više sigurna koliko on voli mene, iako tvrdi da me obožava. Je li razlog ovog ponašanje samo ljubomora ili je možda sve ono prije bila gluma, a ovo je pravo lice? Zašto me izbjegava? Kad želim pričati o tome kaže da nije ništa da je sve super, ali nije. Što da radim, molim te pomozi! Znam da me ne vara jer svo vrijeme koje ne provodi sa mnom, provodi s ekipom. Osim toga, ja nisam ona tipična žena, obožavam svaki sport (igrati i gledati), većinom se družim s dečkima i draže mi je uzeti pivu i odigrati biljar, pikado, stolni nogomet, nego sjesti na kavu i žaliti se na muževe, dečke… Vrlo sam jednostavna i komotna, istina ne kuham baš (jer ne znam), odrasla sam s tatom i 4 brata. Misliš li da mu možda i to smeta, da možda želi normalnu ženu? Isto tako, problem je što ne možemo imati djecu: ja sam prije 7 godina bolovala od raka i odstranjena mi je maternica, misliš li možda da ga i to smeta? Molim te Max za par savjeta. Hvala :)

Očajna



Baš razmišljamo staviti moju golišavu fotografiju na početku kolumne, ova je već stara. Pretpostavljam da se dragi neće ljutiti... Nadam se i da neće iznijeti protuprijedlog pa da me on naslika. Nekako mi je bed skidati se pred muškima. Nakon foto-seanse možemo uz pivo odigrati koju partiju biljara.

Vezu ste započeli na faxu, ali hodate od malena. Nisam baš siguran kako bih to shvatio, valjda ste jako mladi krenuli na faks. Već sam bio rekao, gotovo uvijek je problem kad se ljudi nađu prerano. Malo je parova koji su predviđeni za taj tip karmičke veze te žive u sreći i ljubavi otpočetka do kraj. Vrlo brzo dođe do zasićenja... Naravno, nedostatak djece je važan faktor jer ona daju vrlo bitnu dimenziju odnosu muškaraca i žene.

Kod tebe je drugačije - prošla si tešku bolest. Prije nego ga žene rastrgnu u komentarima, treba reći kako je očito cijelo vrijeme bio uz tebe (kako je i trebao). Posljedica takve bolesti je često osjećaj sreće što ostaneš živ. Na taj način drugačije gledaš na dar života: uživaš u svakom trenutku, a sustav vrijednosti se promijeni. Promijeni se na bolje, jer malo tko cijeni svaku sitnicu zbog koje bi trebao biti sretan. Bez obzira što je sve prošao s tobom, nema isti doživljaj. Vjerojatno nije osvijestio da je njegov odnos uvjetovan nedostatkom djeteta, ali nije primio isti pogled na svijet. Zna da ti ne može to zamjerati, jer nije tvoja greška, no frustriran je i pokušava nadoknaditi nedostatke u životu na drugi način. Bez obzira na sve to, teško je gledati nekog svaki dan, a da se ništa novo ne dešava. Ne kažem da bi djeca trebala biti smisao braka, ali neka rupa ostane nemaš li ih. Ti si se promijenila prilikom za nastavak života nakon svladavanja bolesti. Istina, ne razumijem zašto se niste odlučili na posvajanje djeteta.

Mislim da je ljubomora samo vrsta kažnjavanja, izgovor za frustraciju. Siguran sam da zna kako ga ne varaš, ali na taj način sebi opravdava izbivanje od kuće i druženje s prijateljima. U stilu - eto, ti radiš on što meni smeta, ja ću isto. Na taj način ti unaprijed začepi usta i onemogući ti prigovore. Jer, ako mu nije smetalo u mladosti, nema smisla da te sad vidi kao nekog tko mu radi iza leđa ili će ga ostaviti. Isitna, i muškarci i žene ponekad ljubomornim optužbama pokušavaju prikriti činjenicu da oni švrljaju. Jer, napad je najbolja obrana. Dok se ti baviš svojim ponašanjem i trudiš biti bolja, onaj drugi je mirniji. No, kažeš kako si sigurna da to ne radi.

Očito je da mu nedostaje svježine u vezi te smatra da je nešto izgubio (što je prirodno, ali izgubila si i ti). Što uopće možeš učiniti? Pitati ga hoće li smanjiti svoje izbivanje iz doma prestaneš li slikati gole muškarce? Možeš probati i čuti odgovor, čisto za probu. Roditelji odgajaju djecu, govore im što i kako da čine, zato je moguće da mu nedostaje taj odnos. Želi nekako izjednačiti gubitak time što će tebi ograničiti slobodu. Očito je i dovoljno siguran da nećeš otići jer je svjestan koliko ga voliš, pa ta "ljubomora" jasno ima druge korijene. Možda samo izgledaš bolje od njega, možda godine prema njemu nisu bile tako milostive.

Ti i dalje imaš onu idealističku sliku, sjećaš se svega lijepog, s početka veze i živiš te iste trenutke. No to govori i koliko si vezana za njega i koliko ti je potreban; ne želiš i njega izgubiti jer je on sada cijeli tvoj život. Moraš se zapitati koliko je to posljedica onog što ti se desilo i činjenice da ne znaš živjeti bez njega, a koliko pravog shvaćanja ljubavi. Ne trebaš razmišljati da si "oštećena roba" zbog toga što ne možeš imati djecu. Najvažniji faktor u vašim problemima je taj što se tako dugo znate. Neka vrsta straha je ipak i kod njega prisutna, koliko god bila neopravdana; godine idu, a on bi htio da nešto učiniš za njega. Bilo što - pa je eto iznislio neki razlog. Tako opet nešto želi dobiti od tebe. Kad si odbila, uvrijedio se i počeo duriti. Kažnjava te druženjem bez tebe.

Nisu to tako teški problemi, vas dvoje trebate vratiti iskrenu i otvorenu komunikaciju i osvježiti vezu. Objasni mu koliko te muči i koliko si nesretna zbog njegovog ponašanja. Traži da te štiti i pazi jer ti to treba. Isplaniraj zajednički odlazak na neki put, makar za vikend. Osim toga, žensko si (bez obzira na višak muških u životu), imaš načina natjerati ga da se osvijesti. Ne volim kad žene planirano koriste suze, ali to sad možda i nije loša ideja. Tako ćeš mu dati do znanja da ti je itekako stalo. Zaista vjerujem da te obožava, kako i sama kažeš. Znaš što: reci mu da imaš jednu važnu foto-seansu s nekim tipom i da ti treba njegova pomoć, natjeraj ga da dođe. Kad se pojavi, reci mu da se skine i da je on taj model. Foto-aparat ti dalje više ni neće trebati.


Nasilni suprug Suprug i ja smo u braku 7 godina. Nakon godinu dana braka počele su sve veće svađe i on me uvijek vrijeđao na sve načine. Prije je bio jako pažljiv i u svakoj situaciji moja najveća potpora. Prošli smo jako puno toga - od pobačaja, neimaštine, bolesti i uvijek mi je dokazivao da me voli najviše na svijetu. S njim imam sina od 6 godina i te svađe su sve češće, nažalost svaki put pred njim, a vjerujte mi da zvuče jako ružno. Bilo je par situacija kada me je uhvatio za vrat ili bacio na kauč, pred djetetom. Kad sam htjela ostaviti ga plakao je i molio da ga ne napuštam. Ali, sve se ponavlja i ja sam počela piti tablete za smirenje jer iz čista mira se počnem tresti i ne mogu se smiriti. Nalazim se između toga da se razvedem ili ostanem s njim, jer nažalost ovisim o suprugu. Ostala sam bez posla i roditelja, a ne želim ostaviti dijete njemu. Već godinu dana nema tih fizičkih napada jer se zakleo da neće, ali nastavlja s vrijeđanjem, a i bojim se da je pitanje vremena kad će izgubiti kontrolu i udariti me. Izbjegavati svaku svađu ne mogu, jer nisam takav tip osobe. Bila bih zahvalna na vašem savjetu.

Izmučena



Lako je osuđivati, preporučiti odlazak i prekid braka. Nikad ne branim nasilnike, no činjenica je da ima puno različitih uzroka tog ponašanja. Uvijek treba pokušati hladno, sa strane, gledati na svaki pojedini slučaj. Naravno da tvoj suprug radi najveću štetu djetetu. Jasno - i tebi. Koliku štetu radi sebi vidi tek kad dovede stvar do krajnosti. Baš nitko nije samo tako postao agresivan ili se rodio takav. Treba proniknuti u uzroke i rastvoriti ih, pomoći takvoj osobi da osvijesti svoje probleme.

Ponekad je razlog sklonost alkoholu, ponekad teret financijskih problema, posljedice roditeljskog ponašanja u djetinjstvu, ima ih još... Nije opravdanje, ali nije ni rješenje samo otići. Nitko od nas nije savršen, a obveza svakog supružnika je pomoći koliko je to u njegovo moći. Nažalost, u nekim slučajevima, naročito kad su u pitanju djeca, prisiljeni smo posegnuti za razvodom. U suprotnom, vaše dijete će vjerojatno nositi te posljedice u svoj brak. Bude li se jednog dana slično ponašao, ne bismo li trebali imati razumijevanja za njega? Hoće li njemu netko tada pomoći ili samo pobjeći od njega?

Problem je što se malo ljudi odlučuje na odlazak stručnoj osobi. Tako bi se lakše otkrili uzroci i naučili kontroli vlastitih reakcija. Ono što je vrlo pozitivno u vašem braku je podatak da je uvijek bio uz tebe, pokazivao koliko te voli. U njemu i dalje živi ista osoba. Stoga je čudno da se iznenada promijenio, ako se simptomi agresivnosti nikad prije nisu pojavljivali. Ulaskom u brak, došlo je do promjene. Pokušaj se sjetiti što je koristio kao izgovor za početak svađe (odnosno, on ih vidi kao "razlog").

Nažalost, često se dešava da dođe do promjene nakon ulaska u brak. Uđu li ljudi u takvu zajednicu iz krivih razloga, osvijeste se tek poslije. Onda im je "kriv" onaj drugi. To je očito slučaj kod vas, jer ne vidim zašto bi se tako iznenada promijenio. Zna se desiti da se pojavi treća osoba, a onda onaj službeni partner plaća cijenu frustracija. Najveći problem je tvoja materijalna situacija, stoga je bitno da radiš na pronalaženju posla, iako to danas nije lako. Nastoj mu objasniti kakvu će posljedice imati dijete, neka se kontrolira pred njim. Prijedlog za traženjem stručne pomoći kod takvih tipova često izaziva dodatnu dozu agresije, zato budi oprezna. Možeš ga i jednostavno pitati - što on, zapravo, želi?

Misliš li da ništa neće pomoći, a on ne pokaže kooperativnost u rješavanju problema, morat ćeš naći načina za odvojeni život, vaše psihičko zdravlje je najvažnije. Nema smisla da ti piješ tablete za smirenje, kad je on taj čiji nemir stvara teškoće svima.

Max