Iskušenje da ujutro jednostavno ostanemo spavati u krevetu i možda javimo na posao da smo bolesni je nešto s čime smo se svi barem jednom u životu suočili, ali većina nas se uspješno bori protiv toga.
Ništa dobro ne dolazi od lijenosti, pogotovo kad se cijeli svijet, relativno govoreći, sprema započeti dan. Međutim, postoji jedna dobra stvar ukoliko nisi jutarnja osoba - znanost sugerira da to može biti znak inteligencije.
Mi se svakodnovno borimo s iskušenjem odgađanja alarma pa su nas itekako ugodno iznenadili rezultati nedavnog istraživanja.
Ne željeti ustati se ujutro je zapravo zauzimanje stava prema našim precima
Britansko istraživanje pod nazivom 'Zašto su noćne sove inteligentnije', govori nam da bacimo pogled na naše pretke. Naime, prema istraživačima Satoshi Kanazawi i Kaji Perini, u ranoj ljudskoj povijesti ljudi su rano išli spavati i rano su se dizali. Odstupanje od norme, koja je dio ljudi od samog početka, znači da su ljudi koji ne žele rano započeti dan zapravo prikladniji za moderni život. To je samo po sebi znak inteligencije. Uostalom, alarmi s gumbima za odgode su relativno novi izum.
Još važnije, ne željeti ustati pokazuje inicijativu na svoj mali način. Ako imamo jasnu želju slušati svoja tijela, a ne naredbe određenog sata, onda to pokazuje da smo neovisni. I onda je potpuno razumljivo da su ljudi koji žele ostati spavati ujutro spremni pronaći vlastite strasti i smisliti vlastita rješenja.
Ako ništa, rješavanje problema spavanja s više sna pokazuje da imamo osnovnu logiku, razumijevanje uzroka i učinka, ali i da ne odbacujemo uvijek očigledan odgovor.
Istraživanje tvrdi da su 'noćne sove' uglavnom sretnije od jutarnjih ljudi
Istraživanje sa Sveučilišta u Southamptonu promatralo je obrasce spavanja 1.229 muškaraca i žena, kao i njihove socioekonomske okolnosti. Općenito, ljudi koji su išli u krevet blizu ili nakon ponoći i ustali nakon 8 sati ujutro, (u istraživanju nazvani 'noćnim sovama'), imali su višu razinu dohotka i ugodniji, sretniji način života, pogotovo u usporedbi s jutarnjim ljudima (u istraživanju nazvani 'ranojutarnjim pticama').
Nažalost, to ne znači da imamo slobodnu propusnicu da jednostavno odspavamo svoje živote, koliko god to ponekad zvučalo primamljivo. Ljudi koji provode 12 ili više sati u krevetu, što je najmanje pola dana, također su bili izloženi većem riziku od prerane smrti. Za usporedbu, ljudi s najnižim rizikom bili su oni koji su svakodnevno spavali osam sati.
Na kraju, san je previše važan da bi bio nešto što treba tretirati olako. U spavanju treba uživati ne previše, ali ne i premalo. A najbolji dio je da ne moraš biti genije da bi dobro spavala...
Što misliš? Vrijedi li u konačnici duže spavati ujutro (kada si to možeš priuštiti) ili je bolje biti jutarnja osoba?
Pročitaj još:
