Istina je što kažu o tome da se više ljudi može voljeti u isto vrijeme,
samo na različit način. Pitala me Dubravka SMS-om što ja uopće osjećam
za Ivana, a što za LJMŽ. Morala sam i sama o tome razmisliti, pa
(manje-više) citiram što sam odgovorila (nije mi bilo lako):
LJMŽ
je ljubav mog života, s njim bih kupovala stan (to nisam imala želju ni
s bivšim mužem, on je „našu“ odnosno svoju kuću u Texasu kupio sam, a
ja nisam htjela ni ciglu kad smo se razvodili), s njim bih otišla na
kraj svijeta, povjerila mu svoj život, rodila mu dijete, dala mu
neparni organ.
On je moja druga polovica, za njim žudim i bez
njega se osjećam prazno i usamljeno. Ne mogu preživjeti dan da ga barem
ne čujem, njegov glas me smiruje, centrira, lječi...
Moj najveći strah je za moje Dijete, a odmah za njim je strah da će LJMŽ nestati iz mog života.
Nikog nikada nisam voljela kao njega. Čak nisam sigurna da sam znala što je Ljubav (s velikim LJ) dok nisam upoznala njega.
Ivana
mislim da volim, iako posve drugačije od LJMŽ. Znam da „veza“ s njim ne
može zauvijek trajati - najprije zato što nas dijeli 80-tak
kilometara. Uz to, kad njemu dođe vrijeme za osnivanje obitelji i sve
što s time ide, ja ću biti way past that point i on će to morati
učiniti s nekom drugom. Prije ili kasnije. Ali ne još. Ne želim ga još
izgubiti, još manje prepustiti ga drugoj. Divan mi je fizički, imponira
mi koliko me želi kad mi se nađe u blizini (što je RIJETKO,
prerijetko), drag mi je i brinem za njega kad je u Qcu... Iskreno, ne
znam je li to ljubav.
Napisala sam joj još i da ne mogu dočekati da je vidim. „I ja vas“ odgovorila je.
Dva
dana prije Dana D dobila sam seriju „hate messages“ od bivše
prijateljice. Nije birala riječi ni epitete koje će mi uputiti, a ja
sam osjećala samo nevjericu i žalost. Ne mogu je prepoznati, a prošlo
je samo 2 mjeseca otkad smo se porječkale, oko gluposti, doista. Samo
sam to trebala u životu, da me mrzi netko tko mi je doslovce godinama
bio drag i bitan prijatelj.
„Ne uzrujavajte se“ dolazi SMS od Dubravke, „Vi ste jedna od najdivnijih osoba koje znam“. Od nje, to mi puno znači...
Dubravka
je to, inače, predvidjela nekoliko tjedana prije no što se dogodilo...
raspad baš s TOM prijateljicom. Ona tvrdi da je to prirodan proces
čišćenja kroz koji prolazim radeći na sebi.
Svejedno, gubitak prijatelja, posebno na ovakav način, baš i nije neki osjećaj...
Shiatsu
mi je došao kao melem na dušu, iako sam dobila dobru porciju špotancije
jer NE SLUŠAM. Počela je samnom razgovarati u metaforama iako sam
zacvilila da ne kužim ni metafore, ni zezanciju... užasno sam bukvalna.
Rekla mi je da mi je dala recept za užasno komplicirano jelo koje
sam trebala raditi TOČNO po njenim uputama. Ali ja nisam u stanju ne
unijeti svoju osobnost u sve (damndest truth!), pa tako i u ovaj recept
koji doista NE TRPI nikakve devijacije od zadanog načina pripreme.
I
sad smo opet na početku. Rekla mi je i da doista ne zna jesam li
zabrljala toliko da nema više povratka ni popravka. Pogodilo me to. Jer
mislim da se doista trudim.
„Vi mene uopće NE ČUJETE. Nije ni čudo, došli ste mi u retrogradnom Merkuru, a s takvima je uvijek teško“, kaže Dubravka.
No dobro, čini se da ću jako dugo imati jako puno za pisati...
Jasmina Malnar
PS
Dubravka je meni, i svim svojim klijenticama (osim onim koje su jako
„problematične“ – ne znam točno što to znači), obukla crvene energetske
gaćice. Jako crvene energetske gaćice.
Jedna moja frendica se
zaljubila, meni frajeri namiguju na semaforima, jedan jako sladak dečko
mi piše da se zaljubio u moju fotku na fejsu... za crknut! Da, da, sve
je to OK, liječi dušu i ego, ali srce i glava su negdje drugdje...
Svejedno, poslala sam Dubravki SMS: „Ne skidajte mi te gaće ni pod
razno, ljekovite su ;D“.
Jučer, tri dana nakon dana D, u mom
malom selu (gdje mi žive roditelji koje svakodnevno izlažem dijeleći
ovako javno s vama sve kroz što prolazim), prišao mi je jedan momak
koji me poznaje još od srednje škole... hmm... negdje sredinom
osamdesetih.
Premjerio me, pred Tatom i Djetetom, od glave do
pete nekoliko puta i nije se htio maknut od mene. U pet minuta mi je
nadijelio toliko komplimenata da sad imam od čega živjeti cijeli
tjedan. Po njemu, izgledam bolje nego prije 20 godina. Truth be told, i
osjećam se daleko bolje nego prije dvadeset godina.
PPS Ono što
zaboravljam reći, obuzeta svakodnevnim događajima kojih u mom životu ne
nedostaje, jest sumarij posljednjih šest mjeseci rada na sebi uz
Dubravkinu pomoć. Promjene su brojne i sve su jako dobre vijesti, ali
ih nisam još sustavno pobrojala. Učinit ću to u z19, ČPR.