Anorexia nervosa je vrsta poremećaja jedenja koji ne naškodi svakome na isti način. Na primjer, posljedice se razlikuju kod adolescenata od onih kod odraslih osoba. Najčešće počinje u tinejdžerskim godinama. Anoreksija je mnogo više od problema s prehranom i većinom od nje obolijevaju žene, iako je sve prisutnija i kod muškog spola.
Za anoreksiju je karakterističan nagli gubitak težine, iskrivljena slika vlastitog tijela i opsesivan strah od debljanja. Osobe koje boluju od anoreksije težinu najčešće kontroliraju izgladnjivanjem, korištenjem laksativa, povraćanjem, prekomjernim vježbanjem i drugim mjerama kontrole težine kao što je korištenje tableta za mršavljenje.
Veoma su česti slučajevi gdje je dnevni unos kalorija ispod 1000. Osobe s anoreksijom obično razviju čudne navike kao što je rezanje hrane na sitne komadiće, odbijanje jedenja pred drugima ili spremanja kompliciranih jela koja oni sami niti ne okuse.
Anoreksija je stanje opasno po život koji može ozbiljno oštetiti brojne tjelesne organe i fiziološke procese. Za osobe s anoreksijom destruktivni ciklus počinje s pritiskom da se bude mršav i atraktivan i dosegne izgleda sa slike nametnute u medijima, osobito onima koji prate industriju mode. Loša slika o samome sebi sastavni je dio problema.
Anoreksija je poremećaj koji ide puno dalje od dijete bez kontrole, a liječenje će ovisiti o individualnim okolnostima. Žene koje razviju poremećaj jedenja u ranijoj dobi imaju više šanse za potpuni oporavak. Anorexia nervosa je bolest koja ugrožava život i s liječenjem treba početi što je najprije moguće. Iako se češće javlja u osjetljivoj tinejdžerskoj dobi, može se razviti nakon velikih promjena u životu.
Uzroci anoreksije
Nije poznat točan uzrok anoreksije. Traume poput preživljenog silovanja ili druge vrste napada ili pak stresne situacije kao što je početak rada na novom poslu mogu inicirati početak poremećaja jedenja. Geni, hormoni i kemijski spojevi u mozgu također mogu utjecati na razvoj anoreksije. Isto tako poremećaj jedenja je nasljedan i najčešće zahvaća ženske potomke i srodnike. Primjerice djevojka ima 10 do 20 puta veće šanse da razvije anoreksiju, ako ima sestru ili brata koji pati od te bolesti. I odgoj i okolina igraju veliku ulogu u razvijanju poremećaja.
Simptomi anoreksije:
Držanje ekstremne dijete, uključujući preskakanje obroka ili dugi post
Samopouzdanje koje ovisi o težini i izgledu
Slaba koncentracija
Opsjednutost hranom, kalorijama i receptima
Izgovori za odbijanje jedenja (jela sam ranije, nije bi dobro...)
Čudne navike prilikom hranjenja (rezanje na sitne komadiće, igranje s hranom)
Vidljiv osjećaj neugode i srama oko hrane
Depresija, živčanost, nagle promjene raspoloženja
Neredovit menstrualni ciklus ili njegov potpuni izostanak
Nošenje široke, vrećaste odjeće koja prikriva mršavost
Učestalo vaganje
Osjećaj vrijednosti ovisi o onome što je ili nije pojedeno
Fizičke/medicinske komplikacije:
Suha koža i perutanje kože
Krhki nokti i oslabljena kosa bez sjaja
Osjetljivost na hladnoću
Dehidriranost
Umor i nedostatak energije
Izostanak menstruacija
Problemi s kožom
Nesvjestice i vrtoglavice
Glavobolje
Teškoće s disanjem
Hladne ruke i stopala
Oticanje
Zatvor
Ispadanje kose
Bolovi u želucu
Gubitak mišićne i koštane mase
Oštećenje bubrega i jetre
Osteoporoza
Nesasnica
Anemičnost
Neplodnost
Oštećenje crijeva (zbog zlouporabe laksativa)
Manjak kalija (najčešći uzrok zastoja srca tijekom noći)
Zastoj srca i smrt
Načini liječenja anoreksije:
Nema univerzalnog načina liječenja koji bi bio uspješan kod svih pacijenata koji pate od anoreksije. U nekim su slučajevima potrebni lijekovi, osobito kod onih osoba koje su depresivne ili imaju ozbiljne opsesivno - kompulzivne simptome. Sigurno je da je toj osobi potrebna neka vrsta psihološke pomoći kako bi se riješili emocionalni problemi.
Ponekad se koristi kognitivno-bihevioralna terapija kako bi se promijenile štetne misli i ponašanja. U mnogo slučajeva pomaže grupna terapija na kojoj ljudi dijele svoja iskustva s drugima. Veoma je važna zajednička terapija za cijelu obitelj, osobito ako osoba koja pati od anoreksije živi s njima i ako je maloljetna. Ako anoreksija i gubitak težine uzme previše maha (u slučaju ozbiljne pothranjenosti), potrebna je hospitalizacija.