Stručnjaci savjetuju roditeljima da ne obasipaju djecu nepotrebnim, često i neiskrenim pohvalama. Mnogo je važnije kvalitetno pohvaliti dijete nego to činiti često. Dijete će izgraditi samopoštovanje samo ako je pohvala iskrena, promišljena i konkretna.
„Hvalimo ih za dobre ocjene, sportski rezultat, crtež... gotovo za sve što učine. Postajemo ovisnici kad je riječ o pohvalama. Otišli smo u drugu krajnost u usporedbi sa strogim roditeljima prije nekoliko desetljeća. Roditelji danas pretjeruju s pohvalama“, kaže za Webmd.comdr. Paul Donahue, obiteljski terapeut i autor knjige Od A do Ž: Vodič kroz odgoj sretne i samopouzdane djece.
Bombardirajući djecu pohvalama, roditelji misle da time grade njihovo samopouzdanje i samopoštovanje, no zapravo čine suprotno. Iako je svaka pohvala dobronamjerna, Donahue ističe da stavljanje djeteta na pijedestal može omesti njegov razvoj.
Djeca će se zbog previše pohvala, posebice ako su neiskrene, bojati pokušati naučiti nove stvari: omest će ih strah da u toj novoj aktivnosti možda neće biti uspješni kao u prethodnoj, što će ih zbaciti s trona na koji su ih pohvalama postavili njihovi roditelji. Zatim, stalno će tražiti odobrenje roditelja i iščekivati njihov vrijednosni sud.
No stručnjaci upozoravaju roditelje da je izostanak pohvala jednako štetan kao i pretjerivanje. Djeca će misliti da nisu dovoljno dobra ili da vam nije stalo pa će se prestati truditi.
Koliko je onda pohvala optimalno? Stručnjaci ističu da osnovno pravilo kod pohvaljivanja treba biti kvaliteta a ne kvantiteta. Ako je pohvala iskrena, originalna i fokusirana na proces a ne na rezultat, možete pohvaliti dijete kad god učini nešto vrijedno pohvale.
Posebno je važno prepoznati nastojanje djeteta da pomiče granice, da se trudi kako bi postiglo cilj, kaže Donahue. Možda vaš sin nije najbolji nogometaš, ali svakodnevno trenira i jako se trudi, stoga pohvalite njegov trud bez obzira na to je li njegova momčad pobijedila ili izgubila.
O kojem god da je scenariju riječ, Donahue ističe da svaka pohvala treba biti proporcionalna uloženom trudu.
Nekoliko praktičnih savjeta:
Budite konkretni
Umjesto da kažete: „Dobar si nogometaš!“ recite: „Kako si snažno udario loptu, odličan si napadač!“ Uvijek je mnogo bolje biti konkretan: na taj ćete način pomoći djetetu da uvidi koje su njegove posebne vještine.
Budite iskreni
Pohvala bi uvijek trebala dolaziti iz srca, biti iskrena. Imajte na umu da djeca osjete kad ste neiskreni; ako vas pročitaju, najvjerojatnije ćete izgubiti njihovo povjerenje. Što je još gore, dijete će postati nesigurno jer će ubuduće sumnjati u vaše pozitivne komentare i bit će mu teško razlučiti kad je pohvala koja dolazi od vas iskrena a kad nije.
Potičite nove aktivnosti
Pohvalite dijete kad pokušava naučiti nešto novo - voziti bicikl, vezati cipele - i što se ne boji da će pogriješiti, kaže Donahue.
Ne pohvaljujte očito
Ne pretjerujte s pohvalama na račun djetetovih atributa poput: „Baš si pametan, lijep, zgodan, visok, bistar, talentiran, nadaren...“, kaže Donahue. U redu je ako se roditelji (ne zaboravimo bake i djedove!) s vremena na vrijeme prepuste tom malom užitku, no ako djecu stalno obasipate ovakvim pohvalama, one će s vremenom zvučati šuplje i izgubiti na važnosti.
Pohvalite ih kad mislite da zaslužuju pohvalu
Ako roditelj veli djetetu „Odličan posao!“ ili „Ajme, stvarno si se potrudio oko tog referata!“ kad to uistinu misli, dijete će uvidjeti da roditelji cijene njegov trud i rad. Također, time im dajete do znanja da prepoznajete kad se trude a kad im nešto nezasluženo padne s neba.
Fokusirajte se na proces a ne na cilj
Dijete pohvalite zato što se trudi, a ne zato što je talentirano. „Bitan je proces, a ne rezultat“, ističe Donahue. Ne mogu sva djeca biti talentirani sportaši i glazbenici ili odlični učenici. No djeca koja nauče učiti i raditi marljivo i ustraju u tome, razvila su posebne vještine.