.
Veza ne iznenađuje, ali poteže sljedeće pitanje: Da li zlostavljanje uzrokuje biološke promjene koje povećavaju šanse za pojavu tih psihičkih problema?
Zadnjih 10 godina, znanstvenici na sveučilištu McGill University u Montrealu, predvođeni dr. Michaelom Meaneyjem, dokazali su da nježno i odano majčinstvo mijenja ekspresiju gena kod životinja, na način da im pomaže da umanje psihološku reakciju na stres. Zbog bliskosti s majkom oni dobivaju biološku zaštitu koju tada
prenose i na sljedeću generaciju životinjica. Glodavci i primati biološki se pripreme na svladavanje stresa, a pokazuju i veću nježnost prema vlastitom pomladku, otkriva dr. Meaney.
Njegov tim sada po prvi puta ima dokaz da isti sistem funcionira kod ljudi, samo u drugom ekstremnom slučaju kada su djeca izložena negativnostima i zlostavljanju. Proučavanjem ljudi koji su počinili samoubojstvo, istraživači iz Montreala su otkrili da osobe koje su bile zlostavljane ili zanemarene pokazuju genetske promjene koje su ih učinile biološki osjetljivijima na stres.
Istraživači su proučavali mozak 12 ljudi koji su počinili samoubojstvo i koji su imali teško djetinjstvo, s mozgovima 12 ljudi koji su počinili samoubojstvo ali nisu bili zlostavljani niti zanemareni u djetinjstvu. Prirodu odrastanja svake od preminulih osoba znanstvenici su rekonstruirali pomoću njihovih bližnjih te proučavanjem njihovih lječničkih kartona.
Kada su ljudi pod stresom, hormon kortizol cirkulira cijelim tijelom te ga stavlja u stanje napetosti. Mozak pak nastoji tijelo opustiti i obraniti, te smanjiti napetost na način da stvara receptore u mozgu koji pročišćavaju organizam od kortizola, sprečavaju opasnost i štite neurone od dugoročne izloženosti kortizlu što može biti štetno. Osobe koje su bile zlostavljane kao djeca imale su 40% manje aktivne gene zadužene za kodiranje tih obrambenih moždanih receptora, nego osobe koje nisu imale teško djetinjstvo. Drugim riječima, hormon stresa slobodnije je kolao tijelom i nanosio je veliku štetu.
Istraživanje pomaže u rasvjetljavanju biologije koja stoji iza rana teškog djetinjstva te daje naznake kako nastaje otpornost kod onih koji su uspjeli preboljeti i zalječiti rane. Zbog individualnih razlika u genetskoj mašineriji koja regulira reakcije organizma na stresne situacije, mnogi ljudi uspijevaju umanjiti proživljene negativnosti unatoč teškom djetinjstvu.