Čim dijete u ranijoj životnoj dobi pokaže afinitete i talent za jedan sport, roditelji i okolina ga usmjeravaju u pravcu karijere koju bi jednog dana mogli imati ako se drže tog jednog sporta. Da, zaista nije tajna kako živimo u vremenu u kojem mnogi profesionalni sportaši diljem svijeta zarađuju nevjerojatne iznose upravo zahvaljujući svojem talentu ali i posvećenosti isključivo jednoj disciplini. No kad je o djeci riječ je li zaista poželjno da ih se od malih nogu potiče na bavljenje jednim sportom? Mnogi roditelji su svojem djetetu barem jednom rekli kako bavljenjem isključivo jednim sportom kroz duži period djetinjstva (a kasnije i života) zapravo pokazuju svoju odlučnost i posvećenost cilju, te se uče disciplini. Iako u tome ima i ponešto istine, stručnjaci upozoravaju kako ova opcija možda i nije najsretnije rješenje za vašeg mališana.
Koje su zamke bavljenja jednim sportom kroz dulji period života?
Specijaliziranje za jednu vrstu sporta, češće može dovesti do težih ozljeda, ističu stručnjaci. Sportaši koji se duži period bave isključivo jednim sportom, logično, svakodnevno ponavljaju i isti niz pokreta. Stoga je isti skup mišića i zglobova konstantno pod opterećenjem, što može dovesti do njihovog slabljenja i time postaju podložniji mnogim ozljedama.
Još je jedna pojava prilično česta u svijetu sporta – osjećaj pritiska koji često dovodi do sloma i na kraju – odustajanja od bavljenja tim sportom. Ovo se često događa u tinejdžerskoj dobi, ako se dijete već godinama bavi isključivo jednom disciplinom. Djeca nakon nekog vremena jednostavno počinju osjećati pritisak (koji često znaju nametnuti i roditelji) kako bi uz svakodnevno treniranje isključivo jednog sporta, u njemu trebali i ostvariti zapažene rezultate. Kada do toga ipak ne dođe, jednostavno požele odustati od istog. Istraživanja su pokazala i kako takva djeca, nakon odustajanja, često ne nastavljaju s treniranjem bilo koje discipline, budući da su stvorili predodžbu kako svaki sport sa sobom nosi i veliku količinu stresa s kojim se više ne žele susresti.
Zašto dijete ne bi trebalo ograničavati isključivo na jednu disciplinu?
Svaki sport sa sobom nosi i skupinu pravila, kao i razinu aktivnosti. Dok je, primjerice košarka fokusirana isključivo na brzinu i eksplozivnost, postoje i sportovi koji djeluju relaksirajuće (poput plivanja). Što je dijete više izloženo dijametralno suprotnim stilovima aktivnosti, to će više vještina usvojiti već u ranoj dobi. Neke od tih vještina poslužiti će mu i u svakodnevnom životu (naučiti će kako reagirati u različitim situacijama u kojima se nađe).
Veliku ulogu imaju i ekipni nasuprot sportovima u kojima dijete sudjeluje samo. U samostalnim sportovima naučiti će važnost oslanjanja na sebe i stečena znanja, kao i sigurnost u vlastite mogućnosti. Ekipni sportovi djetetu će pokazati kako je ponekad potrebno pametno raspodijeliti zaduženja unutar pojedine grupe, kako bi se lakše i brže došlo do cilja, a u toj grupi svi članovi trebaju biti ravnopravni. Usvajanje upravo ovih vještina često se pokazalo korisnim u kasnijem životu koji se tiče susretanja sa školskim sustavom, kao i poslovnog života.
Stoga, kada vaše dijete poželi eksperimentirati s više sportova i disciplina tijekom djetinjstva, to ne mora biti znak neodlučnosti ili nedostatka volje za nekim ciljem. U igri je jednostavno normalna djetetova znatiželja koju mu nikako ne biste smjeli uskraćivati – jer je vidljivo kako od toga može imati fizičke, ali i psihičke koristi u daljnjem životu.