Nekad se jači udarac u glavu događa i tijekom igre, a nakon što se dogodi, pažnju treba obratiti na to je li došlo do potresa mozga. Jedna nova studija pokazuje da bi se korištenjem vrlo jednostavnog i jeftinog testa 'na licu mjesta' vrlo brzo moglo izmjeriti je li sportaš pretrpio ozljedu mozga.
Riječ kontuzija - odnosno potres mozga, u ovom slučaju - potječe od latinske riječi koja znači 'iznimno jako se tresti'. Kada pad ili udarac u glavu jako zatrese mozak unutar lubanje, on može na mjestima dodira s lubanjom razviti modrice - baš kao kad se netko jako udari po koži. Takve ozljede na mozgu mogu dovesti do privremenog gubitka korodinacije, glavobolje, zamućenog vida, te poremećenih refleksa.
No, nije uvijek lako utvrditi da je netko pretrpio kontuziju mozga. Sportaši su skloni vratiti se natrag u akciju čak i ako su osjetili vrtoglavicu ili blagu nesvjesticu. No, nakon kontuzije - čak i blage - mozgu treba vremena da se odmara i zaliječi modricu. Opetovane ozljede mozga mogu dovesti do dugotrajnog ili trajnog invaliditeta.
Ranije studije su pokazale da je vrijeme reagiranja sporije nakon potresa mozga, a može ga se testirati u laboratoriju uz pomoć kompjutera i specijalnih programa. No, jedan se znanstvenik vratio natrag jednostavnijem načinu testiranja koristeći samo drveni štap s ucrtanim centimetarskim razmacima. Osoba koju se testira ispruži ruku, te dlanom i prstima zaokruži vrh štapa - ali ga ne dodiruje! - i test može početi.
"Osoba koja izvodi testiranje drži štap tako da visi iznad otvorenog dlana ispitanika. Bez upozorenja, štap bude pušten i počne padati. Ispitanik ga tada uhvati što brže može. Na temelju jasno obilježenih centimetara na štapu vidi se koliko je on pao prije nego što je bio uhvaćen, to se pretvori u vrijeme, i to je vrijeme reagiranja," kaže dr. James Eckner, s Odsjeka za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Sveučilišta Michigan.
On je regrutirao za svoje ispitivanje skupinu od 209 studenata, svih aktivnih sportaša. Sve ih je testirao na samom početku da bi za svakoga dobio vrijeme reagiranja prije početka sveučilišne natjecateljske sezone. Kada bi sportaš zadobio udarac u glavu, a test s ravnalom i pakom pokazao usporenje reakcije, taj bi sportaš bio doveden u bolnicu na detaljnije preglede.
"A, evo što smo ustanovili: osam sportaša je pretrpilo potres mozga koji smo detaljnim testiranjem potvrdili u bolnici. Od njih osam, sedam je imalo duža vremena reagiranja na testiranju ravnalom i pakom. U prosjeku su bili 15 posto sporiji nakon potresa mozga nego prije početka sezone natjecanja," kaže dr. Eckner.
Eckner kaže da je njegova naprava - štap s ucrtanim centimetarskim razmacima, uboden u pak - jednostavna za uporabu i jeftina te si ju mogu priuštiti i škole s vrlo tijesnim proračunom. Odnos njegove naprave prema skupoj bolničkoj opremi jednak je onome između običnog liječnikovog stetoskopa - slušalica - i komplicirane i skupe EKG mašine.
"Ehokardiogram, EKG, daje mnogo detaljnije podatke o građi i radu srca, ali to nije naprava koju se nosi sa sobom i koristi na licu mjesta. Stetoskop, s druge strane, nešto je što liječnik nosi u džepu i koristi gdjegod mu zatreba; on mu daje dovoljno podataka za daljnje odlučivanje," kaže Eckner.
Dr. Eckner kaže da će daljnja studija testa za kontuziju uključiti i kontrolnu skupinu i više sportaša. Rezultati početne studije bit će izneseni na skupu Američke neurološke akademije, u travnju, a sažetak je već objavljen na web stranici te profesionalne udruge.
(Izvor: VOA News)