Naša uvjerenja što i kako treba uraditi su jako bitna za odgoj naše djece.
U našem domu trudimo se odgojiti vesele trojke, između kojih je velika razlika u godinama. Najmanja djevojčica (1 godina) veseli nas svakodnevno svojim novim postignućima i svi ju vole i paze kod kuće. Napredak se vidi iz dana u dan i trenutno očekujemo njene prve samostalne korake :)
Srednji sin (5 godina) se toliko razvio emocionalno da me ugodno iznenađuje. Primjer: Prije godinu i pol kad bi došli kod doktora imao je takve ispade da više nisam znala što da učinim da to promjenim. Sve bi bilo dobro dok nebi ušao kod doktora da ga pregleda, onda bi došlo do bacanja i deranja. Znalo mi je biti tako neugodno, tako da svaki put kad smo išli doktoru imala sam grč u trbuhu.
Prije tjedan dana bio je na operaciji mandula i tako me ugodno iznenadio. Već par mjeseci unazad pričala sam mu o tome kako mora ići na operaciju, objasnila mu zašto mora....Jako sam ponosna na svojeg sina jer je bio jako dobar i hrabar, i nema sretnijeg roditelja od mene :)
Stariji sin (11 godina) ulazi u pubertet i mogu vam reći da mi je sve to nekako prebrzo. Tako da mi kao roditelji imamo veliku zadaću pomoći da izgradi samopouzdanje i zavoli samog sebe i svoje tijelo i još puuuuno toga.
Pokušavam biti "dovoljno dobar" roditelj, odgajati s ljubavlju (svjesna svojih ljudskih ograničenja i slabosti) i imati cilj u odgoju. Ne ide mi uvijek sve glatko, ali učim. Sretna sam što sam roditelj, jer roditeljstvo je zahtjevan, ali i ugodan zadatak.
mama Karolina
(FOTO: Ilustracija; sxc.hu)
Svi mi roditelji sanjamo o tome da odgoj bude jednostavan, međutim nije baš tako. Trudimo se svim snagama postupati spontano i uvijek za dobrobit djeteta.