Kao beba je bila prava cendravica i nismo spavali, nakon što je odrasla dijagnosticirana joj je bolest celiakia. Kako objasniti djetetu da nešto ne smije jesti i zašto ona ne smije jesti baš čokolade i jogurt jer njezini svi prijatelji u vrtiću to baš jedu, zašto je ona drugačija od svojih malih prijatelja ili zašto ona ne smije smokiće, pecivo i slično? Ona je bila uplakana i osjećala se ignorirano. Čak smo masu dječjih rođendana morali izbjegavati jer ona ne smije jesti hranu tog tipa. Uz mnogo uloženog truda i objašnjavanja ona se priviknula na taj način prehrane i na izbjegavanje namirnica koje joj štete. Objašnjavali smo joj kako čokolada kvari zube, a onda uz to i nju boli buša jer ni njena buša ne smatra čokoladom finom. Čak smo s njezinom hranom hranili njezine medvjediće, lutkice... Pripremale smo skupa njoj i njezinim prijateljima zdrave ručkove. U tom periodu smo svi skupa prolili mnogo suza, ali i uložili mnogo vremena u objašnjavanje i razgovore s djetetom. Sva sreća pa je celiakia bila alergijska te sada uspjevamo jesti manje više svu hranu. Sada nailazimo na vrtićke probleme kao što su problemi odlaska u vrtić, problem socijalizacije s drugom djecom (povučena je). Iskreno sve sada mi je puno jednostavnije nakon što smo prošle celiakiju. U djecu treba ulagati svo moguće strpljenje jer je to najkvalitetniji način da djete prihvati, nauči i shvati stvari onakve kakve jesu. Kroz igru im je mnogo jednostavnije objasniti, a sammim time kada im se pokaže da njezine igračke primjenjuju moje riječi, uspjeh je zagarantiran. Svako dijete može shvatiti i razumjeti apsolutno sve ako se dovoljno potrudimo objašnjavati i uvjeravati zašto je nešto najbolje za njega, a pritom objašnjavajući posljedice u slučaju da se ne postupa pravilno. Mama Tina (FOTO: Ilustracija, sxc.hu)