Trenutno smo na okupu tata Jure, mama Ivana, kćerka Sara (9 godina) i sin Jan (6 godina), a za oko mjesec i pol dana, dolazi nam još jedna prinova, kćerkica za koju još nismo odabrali ime. Pa da krenemo...
Da mi je netko rekao prije 10 godina što me čeka...rekla bi: “Ma daj...nema šanse, moja obitelj i djeca će biti najfiniji, najpristojniji, koliko ulažeš toliko ti se i vraća i bla bla bla bla bla...“. Istina je pak malo drugačija, ipak nekako više sličimo na obitelj iz serije „Malcom u sredini“.
Suprug i ja se ubijamo od posla da bismo mogli dostići nekakav tzv. srednji stalež, ako to još uopće postoji. Dok djeca, svatko u svome filmu, od nas crpe zadnje atome snage svaki dan. Dan počinje i završava s njima, a uz sve redovne obaveze (skuhaj ručak, operi i objesi veš, opeglaj, složi krevete, usisaj, obriši prašinu, obuci ih, svuci, gladan sam-žedan sam, ja bi nešto slatko, meni to nije fino, a ja to ne volim, zakaj si baš to skuhala, mi bi sendvič, odvezi me na rođendan i slično...prepoznajete se, zar ne?!?) potrebno je ostati čio i vedar, jer ne smiješ zanemariti niti brak, odnosno, ne dopustiti mu da se pretvori u mrak :-).
Ponekad mi se učini kao da smo suprug i ja čarobnjaci. Samo nekim čudom se može izdržati taj turbo tempo. Kada se samo sjetim dok smo bili sami (bez djece), pa bi stigli s posla, noge u zrak, neki filmek i još bi se usudili jaukati kako smo kao jakoooo umorni. A sada, kao dva supermena, potežemo konjskom snagom i rješavamo nemoguće.
Ova priča je namjerno započeta ovako. Naime, intencija nije zaplašiti, već odati čast i veliki naklon svima onima koji preko svojih leđa sve nose sami. Tako se sada često sjetim svoje majke koja nas je isto odgojila troje i nikad mi nije bila jasna ona njezina famozna:“...vidjet ćeš ti kada odrasteš“! Uvijek sam smatrala da pametuje. Sada vidim da je to prava istina. I zbog toga, nastojimo našoj djeci omogućiti da što dulje ostanu djeca u svome svijetu igre i mašte, jer će ih život tako surovo i brzo naučiti što je realnost.
Za sve one roditelje koji dijele našu sudbinu, kapa dole...i nadamo se da će takve familije zasluženo dobiti odmor u toplicama koji bi im došao kao trešnjica na šlagu nakog završenog jednog „nornalnog“ tjedna.
Veliki pozdrav od familije Stanković
Pozdrav mame i tate, piše vam jedna mama, uskoro peteročlane obitelji.