. Oni to ne mogu promijeniti niti žele i nitko ih ne bi smio tjerati da se promijene, a ponajmanje njihovi roditelji. Oni se po ničemu ne razlikuju od svojih vršnjaka, osim što vole na drugačiji način i sve što traže je da okolina poštuje njihov izbor i osjećaje.
Prije no što će reći svojim roditeljima (outati se, prema engleskoj frazi "to come out" - izaći iz ormara), neki homoseksualci prolaze kroz mučno razdoblje samoprihvaćanja, samoispitivanja, straha od odbijanja, pokušaja da se uklope u prihvaćene društvene obrasce, pa čak i samooptuživanja i dubokog srama. Ono što će većina reći je da su znali za svoje osjećaje i orijentaciju u vrlo ranoj dobi, neki i prije tinejdžerske dobi.
Neki će procijeniti da je najbolje uopće ne priznati, pa će zakoračiti duboko u odraslu dob, krijući svoju privatnost od obitelji i okoline, a neki će priznati - bilo namjerno ili slučajno, kada ih roditelji konfrontiraju s direktnim pitanjem.
Radi li to namjerno da vas povrijedi?
Kao heteroseksulani roditelji koji su odgajani u društvu sa niskom razinom razumijevanja homosekusalnosti, štoviše u društvu koje osuđuje, fizički i verbalno napada i etiketira homoseksualce kao "nenormalne", teško prihvaćamo činjenicu da je naše dijete gay. Nakon priznanja, a prema svjedočanstvima roditelja koji su kroz to iskustvo prošli, javlja se niz zbrkanih, ali negativnih emocija, kao što su šok, nesigurnost, sram, strah, nevjerica i dr. Razlozi za takvu reakciju su mnogi, a pitanja koja se vrte glavom obično se svode na sljedeće:
- Jesmo li mi krivi? Jesmo li ga/ju krivo odgajali?
Odgovor je - ne. Kao što je navedeno u uvodu, a što će potvrditi većina gay osoba, privlačnost prema istom spolu nije se dogodila kao reakcija na neki konkretan događaj u djetinjstvu niti su osobe prvo bile heteroseksualne, a onda postale homoseksualci. Obično je obratno. Oduvijek su osjećali da su gay, ali su se prisiljavali biti "normalni" iz straha od odbacivanja, etiketiranja i osuđivanja, pa čak i fizičkog nasilja. Svoje su istinsko "ja" zanemarivali kako bi druge učinili sretnima.
- Da li to namjerno radi kako bi me povrijedio/povrijedila ili kaznio/kaznila?
Zar doista mislite da se dijete jednog dana probudilo i reklo: “Mislim da bi se od sada pa nadalje trebao/trebala upustiti u potpuno drugačiji i opće neprihvaćen stil života. Od sad će mi se svidati osobe istog spola i radit ću stvari koje su zbunjujuće i neprihvatljive za moju obitelj. Potisnut ću svoje fiziološke potrebe i heteroseksualnost kako bi se ponašao/ponašala potpuno suprotno. Želim biti netko koga će fizički napadati u javnosti, zlostavljati i tretirati kao da nije normalno ljudsko biće. Želim da me ismijavaju i da me moji roditelji ne vole i ne prihvaćaju, zato što nisam ono što su imali na umu kada su me stvorili".
- Što će reći okolina? Što će reći obitelj, prijatelji i susjedi?
Žalosno je kada je roditeljima važnije što će reći drugi, nego ono što ima za reći njihovo vlastito dijete. Činjenica je da svatko na ovome svijetu poznaje nekog tko je gay, pa čak i voli nekog tko je gay. Ukoliko doista poznajete svoje dijete, koje vas prihvaća, voli i poštuje takve kakvi jeste, sa svim vašim vrlinama i manama, jer ima samo jedne roditelje na ovom svijetu koje također nije biralo samo, najmanje što možete učiniti je uzvratiti istom mjerom. Ukoliko je zlonamjerna, okolina će uvijek naći razloga da vam se smije iza leđa, da vas ogovara i odbacuje, a žrtvovanje odnosa sa svojim djetetom u zamjenu za dobar ugled u društvu, slaba je zamjena i taj ćete gubitak duboko osjetiti ukoliko dozvolite da se dogodi. Činjenica da je gay, ne oduzima apsolutno ništa od neprocijenjivog bića koje ste donijeli na svijet.
- Neće se nikada oženiti/udati i nikada neću imati unuke - zašto se to meni događa?
Prirodno je i normalno željeti vidjeti svoje dijete u ulozi mame ili tate i željeti imati unuke. Kako godine prolaze, sve više roditelja jedva čeka postati baka ili djed. Kada im se taj san oduzme, slijedi patnja i svojevrsni osjećaj gubitka. No činjenica je da stanje stvari ne mora biti tako dramatično. Vaše će dijete pronaći partnera ili partnericu kojeg će voljeti i stvoriti obitelj u kojoj se osjeća sigurno, voljeno i sretno te odnos kroz koji će se potpuno razviti i funkcionirati kao potpuno ljudsko biće. U tome i jest poanta života. Zar ne?
Kako reagirati?
Priznanje djeteta možda će doći "kao iz vedra neba" i biti veliki šok, a možda već sumnjate, ali ne želite si priznati. Ukoliko vam dijete nije reklo, bez obzira na njegovu dob, to je vjerojatno zato što vas želi zaštititi od patnje. Kada jednom prizna, red je na vama da zaštitite dijete. To je ponekad teško, jer u takvim situacijama, zapravo i roditelji trebaju pomoć. Kljuc svega je komunikacija i informiranje.
Saslušajte dijete
Bez obzira kako se vi osjećali, imajte na umu da je djetetu bilo iznimno teško stati pred vas i reći najveću tajnu koja ga može stajati vaše ljubavi, poštovanja i prihvaćanja. Saslušajte dijete i budite smireni. Uzmite si vremena da saberete misli i prvom prilikom nastavite razgovor. Pitajte ga kako se osjeća, kako je to biti u njegovoj koži, što ga veseli, čega se plaši, kako izgleda njegov emotivni život?
Budite iskreni o svojim osjećajima
Nema ništa loše u tome da djetetu iskreno kažete kako se vi osjećate. Ukoliko ste šokirani, tužni, izgubljeni, zabrinuti, postoje načini da te osjećaje verbalizirate bez osuđivanja djeteta. Ono je i samo prošlo kroz takva turbulentna emotivna stanja i razumijet će.
Što dijete želi čuti?
Ukoliko u prvom trenu ne možete pružiti potpunu podršku i prihvatiti da je vaše dijete gay, najmanje što možete je ne reagirati burno, nasilno ili prijetnjom. U idealnom scenariju dijete želi čuti da vam njegova seksualna orijentacija znači isto koliko i njegova boja očiju, da ga prihvaćate i volite bez obzira na sve. U manje idealnom scenariju dajte mu do znanja da je sve u redu, da se ništa strašno neće dogoditi i da trebate vremena, nakon čega se pod hitno informirajte i potražite pomoć za sebe.
Informirajte se
"Možda trenutno o 'tome' ne želite ni s kim razgovarati. Ako je tako, ove web-stranice pomoći ce vam da olakšate dušu, da razmijenite iskustva i s drugim ljudima koji prolaze kroz isto što i vi prolazite", stoji na stranicama portala za podršku obiteljima pripadnika seksualnih i rodnih manjina - Gay u obitelji. Tamo ćete pronaći sve što je potrebno - od psihološke pomoći, ispovijesti drugih roditelja, ispovijesti djece, kontakt podataka za daljnja savjetovanja, edukativne članke i ostalo. Shvatit ćete da niste sami, da niste jedini i podsjetit vas na jedinu istinu, a to je...
...da svako dijete uči svoje roditelje mnogim stvarima. Uče nas što je čista, odana i nesebična ljubav te da je život pun čudesnih zagonetki. Djeca daju smisao životu i mnogima su razlog da se suoče sa svakim novim danom. Ukoliko im oduzmemo pravo da vole na svoj način, ako im uskratimo povjerenje, pažnju i oduzmemo samopouzdanje, zapravo sami sebi oduzimamo priliku da budemo ljudi. Budite čovjek i nemojte im nikad okrenuti leđa.
(JK, Izvor: www.gayfamilysupport.com, www.kidshealth.org)