No, ponekad se pitanje o promjeni škole ili razreda otvori nevezano uz selidbu. Djeca postanu nezadovoljna atmosferom u razredu, odnosom s učiteljem i počinju odbijati pisanje zadaće, odlazak u školu ili druženje s prijateljima iz razreda.
Roditelj se tada nađe u nimalo zavidnoj situaciji u kojoj nerijetko odluči popustiti djetetu i udovoljiti njegovoj želji za prebacivanjem. Ipak, važno je razlikovati situacije u kojima dijete zaista ima problem koji će prebacivanje riješiti, od prolaznih faza u kojemu se dijete zbog određenih razloga pronađe.
Budite blagi
Bilo da je riječ o konkretnom problemu koje vam dijete navodi kao razlog ili njegovu općem nezadovoljstvu školom, profesorima i kolegama, prije bilo kakvog postupka porazgovarajte s djetetom. Ako je riječ o nezadovoljstvu za koje vam se čini da je prolazno, pokušajte mu dati usporedbu s vlastitim poslom.
Objasnite mu kako mu u djetinjstvu, ali ni u odrasloj dobi, neće odgovarati svi uvjeti, osobe i situacije s kojima se bude morao nositi. Netko će biti dobar, netko zločest prema njemu, ponekad mu se neće dati obaviti neki zadatak, ali škola je njegova obveza koju mora ispoštovati.
Djetetu dajte do znanja da promjena škole nije odluka koju može donijeti sam te da ste vi odgovorni za njega i njegovu dobrobit. Objasnite mu kako u svakoj školi postoje učitelji odnosno profesori koji će mu odgovarati kao i oni koji neće, da postoje djeca s kojom bi se bolje složio i oni s kojima neće moći ostvariti dublji odnos.
Važno je da dijete što ranije nauči kako probleme treba rješavati, o njima govoriti, a ne od njih bježati.
Pokazati tko je autoritet u obitelji je važno no u ovakvim situacijama nastojte biti blagi. Bez obzira je li riječ o stvarnom ili imaginarnom problemu, dijete se iz nekog razloga ne osjeća ugodno u školi u kojoj provodi velik dio dana. Neka osjeti vaše razumijevanje i suosjećanje za svoju tugu i nezadovoljstvo, ali neka bude svjesno kako ne možete podržati baš svaku njegovu ideju.
O nasilnom ponašanju razgovarajte s kolektivom
Ukoliko je riječ o konkretnijem problemu, tada svakako školski kolektiv upoznajte sa situacijom. Ako je određeni profesor dijete nepravedno ocijenio ili se prema njemu nedolično ponašao, razgovarajte s učiteljem odnosno s razrednikom kako biste pokušali riješiti situaciju izravno.
Ako dijete trpi vršnjačko nasilje u razredu, prije svega razgovarajte o tome otvoreno na roditeljskom sastanku. Upozorite roditelje djece nasilnika na situaciju, a ako se nasilno ponašanje nastavi, unatoč opomeni, tada razmotrite opciju prebacivanja djeteta u drugi razred.
Ukoliko dijete ima dobre prijatelje u susjednom razredu i osjeća se dovoljno sigurno da ostane u istoj školi, ali malo promjeni okolinu, razgovarajte s razrednikom i ravnateljem te objasnite situaciju. Učitelji za takve slučajeve uglavnom imaju razumijavanja.
Ipak, ako primjetite da dijete nikako ne uspijeva ostvariti dobar odnos s kolegama, trpi svakodnevna verbalna ili fizička zlostavljanja, a osjećate kako se školski kolektiv ne zalaže dovoljno za dobrobit vašeg djeteta tada razmislite o promjeni škole.
Ne zatvarajte oči pred problemom
Djetetu nikako ne treba popuštati na svaki njegov hir no ukoliko, spletom okolnosti, dijete počne razvijati i fizičke simptome straha i nelagode zbog škole, u vidu povraćanja, proljeva ili izmišljanja bolesti, ne prepuštajte situaciju slučaju.
Poslušajte svoje dijete kad vam nešto želi poručiti. Ne oglušujte se na njegove molbe jer biste mogli previdjeti teže posljedice ostanka u nepogodnoj atmosferi.
Njegova sigurnost i sreća trebaju vam biti na prvom mjestu čak i ako to podrazumijeva razvoženje u udaljeniju školu, borbu s birokracijom i ponovno privikavanje na novu školu.
Prije bilo kakve drastične odluke, porazgovarajte i sa školskim psihologom ili pedagogom o eventualnom rješenju problema, no dijete svakako uključite u odluku ako su razlozi za odlazak zlostavljanje, zanemarivanje i nepovoljna sredina.