Više ne znate što biste spravili za jelo, niti na koji način nahranili svoje dijete, jer ono jednostavno ne želi jesti. I prije nego što doživite „živčani slom“ nad djetetovim tanjurom, sjetite se da sva djeca između jedne i četiri godine života prolaze kroz faze kada jedu vrlo male količine hrane, koje se vama čine zanemarive. No, kada vaši živci „prorade“ cijeli problem oko jela čini se još i većim.
Kada vam se to dogodi, imajte na umu da prema svim pokazateljima vaše dijete će jesti onoliko koliko je njegovom tijelu potrebno za normalno funkcioniranje. Morate se oduprijeti tome da zahtijevate od njega da jede više, što je naravno teže učiniti nego reći. Vaša primarna zadaća kao osobe koja se brine za zdravlje djeteta da ono što pojede bude zdravo. Količina hrane tada možda i neće biti više toliko upitna, jer ćete znati da s namirnicama koje je dijete uneslo dobilo potrebnu količinu vitamina, minerala, ugljikohidrata, proteina, vlakana itd...
Je li sito?
Ipak, pitanje ostaje, kako znate da je vaše dijete sito?
- drži usta čvrsto zatvorena kada mu ponudite još hrane
- govori vam „Ne“
- okreće glavu kada mu ponudite hranu
- odguruje pribor, tanjur ili zdjelicu za jelo u kojem mu nudite hranu
- drži hranu u ustima i odbija progutati
- neprestano pljuje hranu iz usta
- pokušava otići od stola ili izaći iz stolice za hranjenje
- plače, vrišti i dere se
- kada ga tjera na povraćanje ili daje znakove gađenja
Savjeti i prijedlozi
Mnoga i starija djeca imaju običaj prolaziti kroz duža ili kraća razdoblja izbirljivosti, pa se ne morate čuditi ako vaše dijete prolazi isto kroz takve faze. Jedan od razloga je što djeca od jedne do četiri godine života tek upoznaju svijet, nove mirise, okuse i oblike, te razvijaju svoju osobnost, pa tako i kada im ponudite njima nepoznatu hranu, jednostavno će je se bojati kušati. Vašem djetetu će trebati vremena da nauči da sva hrana koju spravite je ukusna i sigurna za jelo. A, naučit će na način da gleda vas kako jedete tu istu hranu. S vremenom i ono će kušati sve više različite hrane.
Evo, što možete učiniti kako biste pomogli i malo ubrzali taj proces:
1. Kada vaše dijete jede, jedite i vi. Vaše dijete će naučiti jesti određene vrste hrane, ako ćete i vi sami jesti tu hranu, uključujući i druge ukućane, te stariju braću i sestre.
2. Kada jedete određenu hranu koju vaše dijete trenutno ne želi jesti, tijekom jela nekoliko puta pohvalite koliko je ukusno jelo koje jedete. Nakon toga, vaše dijete će imati više volje za kušanjem hrane.
3. Pokušajte stvoriti dnevnu rutinu jela. Tri puta na dan veći obrok, te dva do tri dan međuobrok. Postoji mogućnost da dijete neće jesti dovoljno, ako je prije toga bilo previše gladno. Isto je i s djetetom koje je previše umorno. Ono što možete učiniti je da ako je dijete jako gladno prije nego što je vrijeme za glavni obrok, da mu omogućite manji zdravi međuobrok, te isto tako ako je vaše dijete previše umorno da bi izdržalo glavni obrok, riješite problem sa zdravim međuobrokom, a s glavnim obrokom pričekajte nakon što se naspava.
4. Za glavno jelo uvijek ponudite dva slijeda – primjerice juhu i glavno jelo ili glavno jelo i desert. Naime, djeca se vrlo brzo zasite jednog okusa, mirisa i izgleda hrane, te žele probati nešto novo. S ovakvim načinom prehrane, osigurat ćete da vaše dijete dobije sve hranjive sastojke koje su mu potrebni, te će pojesti mnogo više nego ako mu ponudite samo jedan slijed.
5. Vaše dijete će svoj obrok pojesti u roku 20 minuta, možda najviše pola sata. Nakon toga, bez obzira na vaša zahtijevanja, molbe, prijetnje i sl. vaše dijete vjerojatno neće više htjeti jesti. U tom slučaju, ako mislite da dijete nije dovoljno pojelo, pričekajte vrijeme za sljedeći međuobrok, te mu dajte nešto zdravo. S druge strane, nemojte požurivati svoje dijete u jelu, jer neka djeca jednostavno jesu sporo, što ne znači da nisu gladna i da ne žele jesti. Upravo vaše požurivanje će im narušiti apetit.
6. Kada primijetite da vaše dijete jede nešto više i sa zadovoljstvom, obavezno ga pohvalite. Naime, sva djeca jako dobro reagiraju na pohvale. Ako ćete djetetu samo pridavati pažnju kada neće jesti dovoljno, postoji mogućnost da će početi manje jesti ili odbijati hranu, samo kako bi dobilo od vas pozornost. Djeca vole pozornost, pa makar ona bila negativna. Ako dijete ne pojede dovoljno, recite samo jednom da nije dovoljno pojelo i odnesite tanjur. Nagradite dijete pohvalama kada pojede dovoljno.
7. Nemojte stavljati prevelike porcije na djetetov tanjur, jer će se možda preplašiti da će to sve morati pojesti, te će jesti još manje. Radije stavite točno koliko mislite da mora pojesti (u procjeni budite realni) i ako pojede sve, pohvalite dijete i pitajte ga da li želi još.
8. Od početka navikavajte svoje dijete da jede bez smetnji sa strane, kao što su televizija, igračke i igre. Kada će se dijete koncentrirati na nešto drugo neće htjeti jesti. Kada jednom naviknete dijete da jede igrajući se, gledajući TV i sl. teško ćete ga odviknuti od toga.
9. Ne prisiljavajte dijete da završi sve što je na tanjuru, iako je to praksa mnogih roditelja. Kada dijete završi s jelom, a tanjur nije prazan, dajte mu do znanja da mora uzeti još nekoliko zalogaja. Ako ih ne uzme nemojte ništa forsirati, a ako uzme, nagradite ga s pohvalama.
10. Kada vaše dijete ne želi jesti spravljeno jelo, nemojte mu to uzeti i dati mu nešto sasvim drugo, odnosno ono što voli. To se vrlo brzo može pretvoriti u manipulaciju s vama. Recite mu da neće dobiti ništa za jesti ako barem malo ne pojede od ponuđenog jela. Ako dijete zaista osjeća gađenje prema određenom jelu (nitko ne voli jesti apsolutno sve), nastojite mu to ne nuditi u budućnosti.
11. Nemojte nuditi slatkiše kao nagradu, jer će dijete radije pojesti manje glavnog jela, kako bi imao „mjesta“ za desert.
12. Samo zato jer je vaše dijete odbilo jesti određenu hranu, ne znači da će tako biti u budućnosti. Svaki puta kada spremite određeno jelo, ponudite mu je. Ponekad će te trebati ponuditi određeno jelo 10-ak i više puta.
Vi ste glavni
Djecu iznad dvije godine života možete odvesti u kupovinu i pripremu hrane koju ćete kasnije jesti, što može jako dobro utjecati na odnos vašeg djeteta prema hrani. Kada dijete vidi od kuda ta hrana potječe, kako izgleda, priviknuti će se na nju i mnogo ju lakše kušati.
Isto je poznato kako djeca uvijek u drugom okruženju jedu više, ali ne zato jer je hrana koju vi spravite lošija, nego zato jer djeca pozitivno reagiraju na nova okruženja u kojima se ugodno osjećaju. S vremena na vrijeme, odvedite dijete na piknik u dvorište ili park, priredite jelo na mjestu gdje to nije uobičajeno.
Vjerojatno se većina vas sjeća kako nam roditelji prije jela nisu dali nikakve slatkiše, grickalice niti pića, koja bi nas zasitila, pa ne bismo mogli jesti glavno jelo. Istu taktiku definitivno morate provoditi na svojem djetetu, posebno ako dijete ne želi jesti. Tada njegov režim prehrane treba biti još kontroliraniji.
Ako ste i dalje zabrinuti za svoje dijete, odnosno njegovu prehranu, napravite listu hrane koje jede vaše dijete, te pokušajte razmisliti koja biste slična jela mogli spravljati, a koja će mu dati raznovrsnost u prehrani. Vi najbolje poznate svoje dijete, pa zato trebate biti maštoviti, a ponekad i malo lukavi. Oni sigurno nisu pametniji do vas, ali sigurno će vas svakodnevno dovoditi u nove kušnje i ispitivati vaše granice. Kao odrasla i zrela osoba trebate im odoljeti, ma kako se teško činilo.
Zapamtite, dobre prehrambene navike dolaze iz obitelji, a na vama je da naučite svoje dijete kulturi jela. To može biti dugotrajan proces koji će trajati godinama, sve dok ne odraste, no to je između ostalog vaša uloga kao odgajatelja i hranitelja.
(vam)