Dobre ocjene znak su da je dijete učilo i da mu se, uz nagradu u obliku brojke 5, smješi svjetlija budućnost.

Najekstremniji oblik osvješćivanja djeteta o važnosti učenja je javno sramoćenje pred rodbinom, prijateljima, pa čak i strancima. Sigurno se sjećate i iz vlastitog djetinjstva onih prijatelja koji su morali sjediti cijeli vikend za radnim stolom i ispisivati na stotine rečenica tipa "Ja moram učiti". Ili onih koji su pred školom dobili iza uha zbog trojke. Ili onih čije su mame pred njima, svakog koga bi srele na tržnici ili trgovini, glasno obavijestile da "njezin klipan ne ide na more jer to nije zaslužio" ili "da je glup". Nakon takvih ispada, a pogotovo ako su im svjedoci bili njegovi vršnjaci, dijete bi moglo još više potonuti. Čeka ga red zadirivanja i krug se zatvara. Ako djetetu ne ide dobro u školi, kazna, vika i prijetnje nisu dovoljne. Vjerojatno se ne radi samo o lijenosti. Uzroci mogu biti razni. Ili ga neki predmeti ne zanimaju ili mu idu malo lošije i treba pomoć. Možda iz nekog razloga nema koncentracije. Možda ulazi u pubertet ili popušta u školi jer ga netko od vršnjaka zadirkuje, možda čak i zlostavlja. Možda mu jednostavno nije dovoljno jasno da je uspjeh u školi važan za budućnost. U svakom slučaju najvažnije je otkriti problem i djetetu dati novu šansu i vremena da ispravi loše ocijene. Ne treba se sramiti posjetiti i učiteljicu ili profesoricu te saznati drugu stranu priče. Ako je problem samo teško gradivo, uzmite u ruke Internet, informirajte se i pomognite djetetu u učenju. Ako je lijen pisati zadaće, učite ga odgovornosti i potaknite razgovorom na aktivnost. Ako ga netko zadirkuje u školi, problem je puno kompleksniji i u tom slučaju najbolje se obratiti učiteljici i psihologu i pokušati zajednički popraviti situaciju u školi. Sve je bolje od nabijanja osjećaja krivnje, optuživanja i sramoćenja. Izbjegavajte takve reakcije čak i kada smatrate da je za slabe ocijene krivo samo dijete, njegova lijenost i ništa drugo.