Kada razmišljam o njima trojima, bez obzira što je bilo užasnih stvari (prvo dvoje sam ostavila roditeljima da se maknem od nasilnog muža i ne završim u “crnoj kronici”, bili smo gladni, selili se 7 puta u Zagrebu (podstanari smo)) itd., na usnama mi uvijek titra osmijeh jer su svo troje djeca kakvu svaki roditelj samo poželjeti može.
Mada su potpuno različitih karaktera, imaju prekrasne pozitivne osobine i velika srca. U odgoju sam se kao i svaki roditelj susretala s milijun problema i pitanja, ali sve smo rješavali prilično glatko. Zadnje informacije na kojima sam bila kod razrednice mog sina (17 godina) je bio takav da sam skoro pukla od ponosa. Rekla mi je da ne moram više dolaziti, da s njim nema nikakvih problema i da je primjer dobrog ponašanja drugima. Srednja kćer (15 godina) je uspjela svoje dvije frednice odgovoriti od uzimanja trave uvjeravajući ih koliko je to loše.
Najmlađa kćer? Prepuna smisla za humor s kojim nas nasmijava do suza svaki dan. Evo najsvežiji primjeri: Ja spremam po tuđim kućama i dolazim doma prije neki dan kasno i vidim da nitko nije spremao kupaonu (inače ju djeca spremaju kad stignu, kao i sve ostalo u kući) i dok malena i ja peremo zube pokazujem joj kako je lavabo prljav te da li ona zna da ja spremam u tuđim kućama i vidim kako je sve čisto i da mi malo smeta kad vidim da kod nas nije. Pitam ju što ona misli o tome? Sunce moje medeno mi odgovara : “Mislim da trebaš dati otkaz pa ne bi vidjela kako je u drugim kućama”. Održala mi je lekciju o tome što je važno.
Još svježiji primjer sinoć u kupaoni. Skidam se, a malena izlazi. Molim ju da ne otvara sada vrata da ne bi naišao njen brat, da me ne vidi golu. "A kako ja mogu?", pita ona. "Zato što si žensko", odgovaram. "Znači ni tata te ne može vidjeti golu?", pita malena. "Ne", odgovaram ja, "tata može, već me je vidio". A ona će na to: "I, je li se jako smijao?????"
Patricija ide u drugi razred. U razredu imaju dječaka koji je nasilan (majka ga je napustila, je li nasilje onda čudno?). Onda ga druga djeca vrijeđaju i tada je još gore. Jednom im je svima moja kćer rekla: "Zamislite kako biste se vi osjećali da vas je mama ostavila? Pustite ga na miru, pa će i ona vas".
Uz našu djecu svaki je dan lijep. Ako postoji reinkarnacija, ja sam vjerojatno nešto jako dobro napravila u prošlom životu kada sam zaslužila ovakvu djecu. Naučili su živjeti skromno, ne traže puno, vide da nemamo. Na moru nisu nikada bili. Ne idemo nigdje, jedva pokrivamo troškove hrane i režija, ali smo jako sretna obitelj. Moj suprug je prihvatio prvo dvoje djece kao da su njegovi. Ja sam mu jako zahvalna na tome, a i oni su, i pokazuju mu to svaki dan.
ponosna mama Marijana Šimunić Raič iz Zagreba
(FOTO: Ilustracija)
Imam troje djece. Dvoje iz prvog braka i treće u ovom.