U ovom uzrastu djeci se neke stvari već mogu objasniti, te ona mogu aktivno sudjelovati i utjecati na proces i aktivnosti vezane uz sigurnost. Najvažnije je sigurnost kao pojam približiti i objasniti djeci koji, da bi ga bolje shvatili, mora biti prikazan i kroz situacije opasnosti ali bez plašenja – odlučno, postupno i kroz igru.
Naučite dijete što mora znati u određenim situacijama, neka to bude vaša zajednička igra koju ćete povremeno ponavljati i naglašavati njenu važnost. Djeca će se uz vaše savjete i vođenje kroz potencijalno opasne situacije osjećati sigurno, jer će znati postupiti i ponašati se u takvim slučajevima.
Dječja intuicija je vrlo razvijena i oni mogu osjetiti opasnu ili prijeteću situaciju, pa je vaša edukacija samo usmjeravanje željenih i potrebnih akcija. Važno je naučiti djecu i otvorenoj komunikaciji, odnosno da vas mogu pitati o svemu što ih u vezi sigurnosti ili opasnosti zanima, obratiti vam se ako ih muči neki problem kojeg ne znaju ili ne mogu riješiti, te vas obavijestiti ako se dogodila neka potencijalno opasna situacija koju ste spominjali ili koju dijete smatra neobičnom.
Vaša djeca moraju biti svjesna, a to ih možete naučiti samo vi, da su posebna i vrijedna te zaslužuju da budu sigurna.
Što vaše dijete uvijek i svugdje mora znati – savjeti za roditelje
- Svoje puno ime i prezime, adresu i broj telefona od kuće
- Puno ime roditelja, mjesto gdje rade i njihove brojeve mobitela
- Što znači broj 112 te kad, zašto i kako ga nazvati
- Reći barem jednom roditelju svaki put kuda ide i kad će se vratiti
- Reći roditelju ili povjerljivoj odrasloj osobi ako ga je netko pokušavao dodirivati po dijelovima tijela koja bi inače prekrio kupaći kostim
- Da nikad ne otvara vrata kad je samo kod kuće, odnosno da se pritaji i ne daje znakove da je netko kod kuće
- Da se ne javlja i ne predstavlja na telefon kad je samo kod kuće
- Ako ga netko zaustavi i zatraži novac ili neku stvar, neka je daju i udalje se što je prije moguće
- U redu je reći “ne” strancu – primjerice, ako se pojavi osoba koju dijete ne poznaje i tvrdi da ste je vi poslali da pokupi dijete (a vi to niste dogovorili sa svojim djetetom)
- Odaberite tajnu riječ koju ćete koristiti ako se dogodi neka nepredviđena situacija. Recite djetetu da nikad ne odlazi s nekim tko ne zna tajnu riječ
- Ako ga netko prati, zadirkuje ili ispituje neka što prije dođe na najbliže mjesto gdje ima ljudi i viče upomoć
- Ako se iz bilo kojeg razloga nađe na mjestu gdje ne bi tgrebao biti, trebaju znati da vas uvijek mogu nazvati i da ćete doći po njih gdje god da jesu
- Da se kloni što dalje od osobe koja sjedi u vozilu bilo koje vrste i obraća se djetetu pozivajući ga da uđe u vozilo
- Ako ga neka odrasla osoba zamoli za pomoć, dijete treba znati da odrasli ne trebaju pomoć – često, primjerice, nepoznata osoba zamoli dijete da mu pomogne pronaći psa koji se izgubio, ili im ponudi slatkiše ili novac za pomoć
- Objasnite djetetu što da učini ako se izgubi ili izgubi vas iz vidokruga
- Ne dozvoljavajte djetetu da samo koristi javni wc
- Zločesti ljudi ne moraju izgledati zločesto, nego normalno i obično – neka ih izgled ne zavara – važno je ono što im kažu ili žele učiniti
- Naučite dijete sve važne brojeve telefona koje mora znati
- Prošećite kvartom s djetetom i upozorite ga na sve potencijalne opasnosti. Neka to bude vaša igra portage za blagom, a blago pronađene točke ili savjeti za sigurnost
- Znajte uvijek gdje je vaše dijete i kad će doći kući. Pokupite ga ako je potrebno ili se dogovorite s drugim roditeljma ili osobama da dijete dovezu kući, umjesto da uvečer sama pješice prelaze veće udaljenosti
- Imajte popis djetetovih prijatelja koji će sadržavati njihova imena i prezimena, adrese, brojeva telefona te imena i prezimena roditelja.
Savjeti za djecu
Pročitajte im slijedeće savjete i polako ih uvedite u djetetov život – objašnjavanjem, ponavljanjem, igrom:
Tko je stranac? Stranac je osoba koju nisi prije sreo. Možda si tu osobu već vidio, ali ne znaš ništa o njoj ili njemu, i nikad ga/ju nisi vidio da razgovara s roditeljima. Ne zna kako se mama i tata zovu, ili gdje rade, ili njihov broj mobitela. Stranci su obični ljudi, ne izgledaju kao čudovišta, zločesti dečki ili izvanzemaljci. Postoje i povjerljivi stranci – to su osobe koje ne poznaješ, nisi ih prije vidio, ali možeš im vjerovati kad ti je potrebna pomoć. To su policajci, vatrogasci, učitelji/odgajatelji, zaposlenici u dućanu (imenujte ili pokažite djetetu povjerljive strance iz vaše okoline ili kvarta).
Moji savjeti za sigurnost:
- Prije nego bilo kuda idem, uvijek ću o tome obavijestiti svoje roditelje/staratelje/osobe koje me čuvaju. Reći ću im kuda idem, kako ću tamo doći, tko će ići sa mnom i kad ću se vratiti. Ako se bilo što od navedenog promijeni, o tome ću odmah obavijestiti roditelje
- Sigurnije je da budem s drugim ljudima kad idem nekud ili se igram vani nego da budem sam
- Reći ću “ne” ako me netko pokušava dodirnuti na način zbog kojeg se osjećam uplašeno, nelagodno ili zbunjeno. Reći ću povjerljivoj odrasloj osobi što se dogodilo
- Neću ići nikud sa strancem, a ako me on ili ona zgrabi, vikat ću upomoć, reći “ne”, udariti ga/ju, pobjeći i reći povjerljivoj odrasloj osobi što se dogodilo
- Stranci me ne trebaju tražiti za pomoć i u redu je da im kažem “ne”
- Neću uzimati slatkiše, igračke ili novac od stranaca – sve to mogu mi dati i roditelji, još više i još bolje
- Neću govoriti strancima svoje ime, adresu ili broj telefona
- Neću nikome reći moju tajnu riječ, niti ću ići ikuda s nekim tko ne zna tajnu riječ
- Neću otvarati vrata ili puštati nekoga u kuću prije nego što pitam svoje roditelje
- Neću nikome govoriti da sam sam kod kuće
- Vjerovat ću onome kako se osjećam i razgovarati sa povjerljivom odraslom osobom o problemima o kojima ne znam što da mislim ili kako da ih riješim
Djeci starijoj od tri godine sport i internet čini važan i svakodevni dio života. Stoga slijedi nekoliko savjeta za sigurnost na tim područjima:
Sigurnost u sportu
Većina roditelja voli kupovati djeci sportsku opremu jer misle da im time čine dobro. Na kraju krajeva, bavljenje sportom jest zdrava aktivnost, no isto tako potencijalno opasna i dobra baza za razne ozljede i padove. Zato kad kupujete sportsku opremu, odmah kupite i sigurnosnu opremu, npr. ako kupujete klizaljke, bicikle ili skate bordove odnosno sve igračke koje se voze tj. kreću, odmah kupite i štitnike za koljena, kacige itd.). Time ste djeci omogućili maksimalno: i zdravlje kroz bavljenje sportom i sigurnost kroz prevenciju ozljeda.
Sigurnost na internetu
Važno je i ovdje postaviti pravila. Osim praćenja web stranica koje dijete posjećuje te količine vremena koje provodi na internetu, važno je naučiti dijete da nikome ne daje svoju adresu, broj telefona, fotografiju, podatke o roditeljima i naziv vrtića ili škole koju pohađaju. Kao i u “stvarnom” svijetu, stranci ne moraju izgledati niti zvučati opasno ili grubo, već sasvim normalno – no važno je zapamtiti da su na internetu svi stranci do osobnog susreta, a upravo tu vreba velika opasnost: dijete ne zna kako stranac izgleda, ali stranac može znati kako izgleda vaše dijete. Ako netko djetetu pošalje poruku koja je negativna, uznemirujuća, prosta ili nerazumljiva, na tu poruku ne smije odgovarati, te to treba odmah reći roditelju. Susret s nekim koga je vaše dijete upoznalo preko interneta je moguć samo uz dozvolu i pratnju roditelja, i to na javnom mjestu.
Sigurni vrtići i škole
U sklopu projekta Sigurna zajednica provodi se pregled vrtića i škola te se postojeća infrastruktura prilagođuje i nadopunjava tako da bude maksimalno sigurna za djecu (od padova, lomova, ozljeda). Tu, osim zakonom propisanih stavki, primjerice spada i pregled igračaka (da li su primjerene djetetovoj dobi, sigurne u smislu boja, materijala i ispravnosti), da li je namještaj osiguran, pričvršćen i bez oštećenja, da li su stepenice i skliski podovi osigurani, da li je dječje igralište opremljeno sigurnosnom protukliznom podlogom i nalazi li se udaljeno od prometnica, unutar vrtićke ograde koja također mora biti osigurana i zaključana.
Dodatno postoje indikatori za Sigurne škole. Tu infrastrukturu vodi grupa učitelja, učenika, tehničkog osoblja i roditelja koji su zaduženi za promociju sigurnosti u školi, jer sve su to skupine uključene u život i sigurnost djece. Znamo da infrastruktura odnosno prostori i okolina čine samo jedan segment sigurnosti – za drugi dio odgovorni su ljudi.
Sigurne škole imaju svoja pravila te dugoročne, održive i operativne programe koji pokrivaju oba spola i sve starosne skupine školske djece, a uz to okolinu i situacije. Tu su i posebni programi za ranjivije skupine i djecu s posebnim potrebama. Sve ovo uokvireno je programima koji dokumentiraju učestalost i uzrok ozljeda – i nenamjernih (nezgoda) i namjernih (nasilje te samo-nanesene ozljede), kako bi se njihovi uzroci osvijestili i uklonili te nakon toga evaluirali efekti promjena. Sigurne škole djeluju u okviru mreže Sigurnih škola i to u zajednici, na nacionalnoj i internacionalnoj razini kako bi razmjenjivali iskustva, programe i kroz igru učenje učili o svojoj i tuđoj sigurnosti na različitim područjima života (igra, internet, izvan kuće, u prometu) te time stvorili buduće sigurne zajednice.