Kucam po tastaturi relativno opuštena. Znam, stariji sin je u školi (7. razred) dok se mlađi (6 godina) zabavlja u vrtiću.
Recimo da su „na sigurnom“. Završavam posao i pripremam se za obiteljsku smjenu. Znam da me, kad dođem doma, očekuje tisuću pitanja, prepričavanje pokusa iz kemija koja je „uletila“ kao novi predmet, rješavanje nedoumica oko stihova novih vrtićkih pjesmica….. Znam da ću, utrpati ručak u sebe i zaigrati Crnog Petra. Možda i neću znati odgovor na svako njihovo postavljeno pitanje, znam da neka pitanja neću niti čuti pravilno, ali bitno nam je da smo zajedno. Danas se pripremam za nešto novo.
„Prosurfala“ sam Internetom u traženju naj naj recepta za pitu od jabuka. Želim im to prirediti večeras kao iznenađenje. Možda mi baš i nije na čast, ali sa svojih 40 godina života i 12 godina uloge majke, nikada nisam pripremala pitu. Ajde da i to probam. Moram eksperimentirati jer uvijek je na prvom mjestu pitanje: KAJ IMA ZA JESTI? U pogledu hrana totalni su termiti. Frižider je uvijek napola prazan. Nebrojeno mnogo puta čula sam zavidne uzdahe „hvala Bogu da Ti hoće jesti….Ti si bez brige….Sretna majka….“. da, ljudi moji ali treba to nahraniti. Treba biti Karapandža (za one koji se sjećaju njegovih kuharskih umotvorina).
Dakle, večeras se peče pita od jabuka. Zaželite mi sreću, odnosno zaželite mi ukusnu sočnu pitu. Ne daj Bože da mi zagori, onda sam nagrabusila… Eto to su moja trenutna razmišljanja koja dijelim s Vama u cilju ……….olakšanja, radoznalosti a prije svega ….nagradnog vikenda. Ako baš želite, javit ću Vam kako je ispala pita!!
Mama Hrvojka
Iskreno rečeno, razmišljam o odgoju svoja dva sina svaki dan. Ponekad i noću. Vremena su takva da nam ne dopuštaju drugačije. Potaknuta nagradom počela sam razmišljanja stavljati na papir.