Jednog sunčanog dana, slučajno je onuda prolazio neki čovjek i uvjerio se u tu ljepotu. Proširio je zemljom priču o čudesnom prozoru. Ljudi su počeli dolaziti iz raznih krajeva svijeta, samo da bi pogledali kroz taj prozor. Svakoga dana pred stolarevom radionicom bio je ogroman red i ljudi bi čekali satima, samo da bi virnuli kroz njega. Stolar je bio dobronamjeran, pa je svima dozvolio da se uvjere, ali ubrzo mu je dojadilo da toliko ljudi čeka u njegovom dvorištu. Zato je odlučio napraviti još nekoliko takvih prozora. Radio je i dan i noć, ali ljudi su dolazili sve više i više. Nije stigao napraviti toliko prozora. Shvatio je da ne može ispuniti zahtijeve tolikih ljudi. Bilo je jednostavnije naučiti ih da sami izrade takav prozor. Neki su u tome bili uspješniji, a neki manje uspješni, ali stolar je dao sve od sebe. I tako i dan-danas, i drugi posebni stolari, trude se pokazati, kako napraviti vlastiti prozor sa ljepšim pogledom na svijet. Piše: Sandra Sabljak