Tako će i ove godine više od 40 tisuća prvašića zapamtiti 2. rujna kao jedan od najvažnijih dana u životu. Ne zaboravimo da smo svi mi, a posebno njihovi učitelji i roditelji, pozvani učiniti sve što možemo kako bi im taj dan ostao u lijepom sjećanju.
I sljedećih dana prvašići će trebati veliku pomoć, razumijevanje i strpljenje učitelja i svojih bližnjih. Trebat će i osobitu pažnju i oprez svih sudionika u prometu, koje pozivam da vode računa ponajviše o ovim malenim nosačima školskih torbi, koji su odjednom dobili niz novih odgovornosti u kojima se možda još ne snalaze.
Ne zaboravimo ni sve ostale učenike koji zajedno s prvašićima i srednjoškolcima čine populaciju od 508 tisuća djece i mladih, koja svakodnevno dolazi u školu kako bi se pripremila za sve složeniji život sutrašnjice. Škola je za njih mnogo više od pripreme za život – ona jest njihov život, njihova svakodnevica u kojoj odrastaju, sudjeluju, ostvaruju svoja prava i obveze.
Prisjetimo se stoga danas da svako dijete ima pravo dobiti obrazovanje koje će mu omogućiti da razvije životne vještine, sposobnosti učenja, samopoštovanje i samopouzdanje, koje će mu pomoći da razvija svoju osobnost, talente i sposobnosti zajedno s drugom djecom, kako bi živjeli ispunjen i zadovoljavajući život kao slobodni ljudi koji poštuju i štite ljudska prava. Takvi se ciljevi mogu ostvariti jedino u školi koja je zajednica učenja i nenasilja, u kojoj je moguće pomiriti različite vrijednosti kroz dijalog i poštovanje razlika i koja se znanjem bori protiv predrasuda i diskriminacije.
Uložimo stoga sve snage u ostvarenje ovih dječjih prava jer ono ovisi o nama odraslima.
Svoj djeci želim radostan početak školske godine i mnogo uspjeha u školovanju.