Porođaj u vlastitoj režiji

U nekim je razvijenim zemljama rađanje kod kuće već uhodana praksa, no naše će „kućne“ rodilje, zbog neodgovarajućih uvjeta, izložiti i dijete i sebe riziku

Porođaj u vlastitoj režiji

Dolazak željenog djeteta na svijet svim roditeljima predstavlja neizmjerno veselje. Obitelj će se povećati za još jednog člana za kojeg se treba što bolje pripremiti. Ako nije riječ o roditeljima koji su od samog početka odlučili da će žena roditi u rodilištu po „standardnom postupku“, tada se često mjesecima ranije počinje razmišljati i o mjestu te načinu poroda.

U današnje je vrijeme sve više zagovornika prirodnog poroda, pa time i poroda kod kuće. „Masovna“ su rodilišta na meti kritičara jer se, kažu oni, previše upliću lijekovima i raznim procedurama u nešto što bi moralo biti što prirodnije te im se zamjera zbog hladnog, „serijskog“ pristupa. S druge strane, kao da se zaboravlja da je do naglog smanjenja nekad visokih stopa smrtnosti novorođene djece i rodilja došlo upravo s napretkom medicine i razvojem medicinske tehnologije.

Zahvaljujući inkubatorima, respiratorima, primjeni antibiotika, parenteralne prehrane, fototerapije i drugim mjerama, danas preživljavaju čak i ona djeca koja su rođena u 26. tjednu trudnoće, dakle mjesecima prije očekivanog termina. Prije samo 30 godina, većina nedonoščadi rođenih u 7. mjesecu trudnoće i lakših od 1500 grama, nije imala gotovo nikakve šanse za preživljavanje, a danas će preživjeti oko 90% njih pod uvjetom da im se pruži odgovarajuća skrb. Pritom treba spomenuti i da se općenito smrtnost novorođenčadi u razvijenim zemljama svijeta mjeri u promilima.

Sigurnost i udobnost doma

S druge strane, treba se sjetiti i priča naših baka koje su rađale u selima i mjestašcima u „zabitima“. Žene su toliko često umirale pri porodu da su se za njega odgovarajuće spremale - pripremile bi svečanu („misnu“) robu te bi se ispovijedile i pričestile kako bi mogle čiste duše napustiti ovaj svijet. Naravno, većinom je bila riječ o neasistiranim porodima s ozbirom da je jedini „kvalificirani asistent“ bila seoska babica od koje bi bilo koristi samo ako nebi nastupila baš nikakva komplikacija.

Naravno, roditelji koji se u današnje vrijeme odlučuju za porod kod kuće te koji žele da on prođe što prirodnije, nipošto nisu zagovornici povratka u „mračni Srednji vijek“. Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini. Porod u toplini vlastitog doma, u poznatom prostoru i u blizini najdražih, rodilji pruža veći osjećaj sigurnosti, a svakako je i udobnost veća nego u bilo kakvoj bolnici. Žena može utjecati na sve, od rasvjete, mirisa i zvukova, položaja u kojem će rađati do ljudi s kojima (ne)će biti okružena, a pritom se dijete neće odvajati od majke što je česta praksa u većini bolnica.

- U današnje vrijeme ne bi trebali biti toliko kruti stavovi po pitanju položaja u kojem žena rađa, hoće li roditi na stolčiću ili u bazenu... Sve se to može omogućiti, kao i što manje uplitanje u prirodan tijek poroda lijekovima ili infuzijama. No, i porod i novorođenče svakako moraju biti pod nadzorom stručne osobe – rekao je prim. mr. sc. Gordan Zlopaša iz Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb.

Iako 95% trudnoća završi porodom bez težih komplikacija, rizici postoje i treba ih uzeti u obzir pri odabiru mjesta i načina porođaja.

Nizozemski svijetli primjer

Pritom postoje i trudnice kojima se bez iznimke preporučuje porođaj u bolnici kao što su žene s visokim tlakom ili dijabetesom, rodilje koje su već rodile s carskim rezom ili pak one koje su imale kakve komplikacije u ovoj ili prijašnjoj trudnoći. Drugim riječima, porod kod kuće ipak nije za svaku ženu.

U travnju 2009.g. nizozemski su znanstvenici objavili rezultate dosad najopsežnije studije o sigurnosti kućnog poroda u kojoj su analizirali čak 530.000 slučajeva. Izazvali su pravo oduševljenje oštrih kritičara medicinskih ustanova kao i zagovornika prirodnog pristupa izjavom, kako nisu pronašli nikakvu razliku u smrtnosti majki i djece između kućnog i poroda u bolnici. Drugim riječima, njihova studija jasno sugerira kako su rizici poroda kod kuće i u bolnici - isti. Ipak, važno je naglasiti da su studijom većinom obuhvaćene žene s urednom trudnoćom i malim rizikom od komplikacija te da rezultati nisu univerzalno primjenjivi.

- Takva statistika ne treba čuditi kada je riječ o zemlji kao što je Nizozemska gdje postoji duga tradicija rađanja kod kuće, a vjerojatno je slično i u Velikoj Britaniji te Australiji. Ondje pri porodu pomaže primalja koja je odgovarajuće educirana, a prema potrebi je moguć i brz prijevoz do najbliže medicinske ustanove– komentirao je studiju nizozemskih kolega dr. Zlopaša. U njihovoj se zemlji otprilike 40% od svih poroda odvija unutar vlastita četiri zida.

Rađanje u sivoj zoni

Stoga doista nije moguće povući paralelu između Nizozemske i Hrvatske u kojoj se o porodu kod kuće tek počinje ozbiljnije raspravljati, a da ne govorimo da se on zakonski još uvijek nalazi u „sivoj zoni“. Naime, slovo našeg zakona naprosto ne poznaje, pa tako niti ne regulira ovu vrstu rađanja. Porod u vlastitom domu nije ilegalan, odnosno zabranjen, no roditelji koji se na njega odlučuju neće biti zaštićeni te se moraju sami snalaziti kako god znaju i umiju. Tako mogu riskirati te odabrati potpuno neasistirani porod ili, primjerice, „uvesti“ educiranu primalju iz neke druge zemlje poput Austrije ili Italije - uz odgovarajući honorar i bez ikakvog osiguranja od njezine pogreške. Naime, osim što je ovaj problem zakonski „čardak ni na nebu ni na zemlji“, u nas nema niti visokoobrazovanih primalja koje mogu raditi samostalno poput onih kakve postoje u sustavu zdravstvene zaštite razvijenih zemalja. Primalje koje vode porod moraju znati pravovremeno prepoznati i odgovarajuće reagirati na razne komplikacije, a pritom svakako imati i čvrstu suradnju s bolnicama u slučaju da je potrebna hitna intervencija.


Image



- Roditelji moraju biti svjesni činjenice da pri svakom porodu, čak i ako je riječ o sasvim zdravoj trudnici i urednoj trudnoći, postoje rizici koje nitko ne može predvidjeti, kako primalja, tako ni liječnik. Nažalost, ako žena tog trena nije u bolnici gdje joj se može pružiti odgovarajuća skrb, može biti kasno za dijete, za nju ili čak za oboje – upozorio je dr. Zlopaša.

Neki od takvih rizika su ispadanje pupkovine, prijevremeno ljuštenje posteljice ili pak zastoj ramena gdje se tragedija može dogoditi u trenu. Naravno, u nekim slučajevima ni to što se žena nalazi u bolnici okružena stručnjacima i suvremenom opremom nije garancija sretnog ishoda, no barem se povećava vjerojatnost preživljavanja.

Struka je podijeljena

U svakom slučaju, ma koliko se zagovarala sigurnost poroda kod kuće, dr. Zlopaša nipošto ne preporučuje takav potez u trenutnim uvjetima u našoj zemlji gdje bi najprije, kaže, trebalo temeljito reorganizirati čitav zdravstveni sustav.

- Stavovi struke po pitanju poroda kod kuće općenito su podijeljeni, ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu. Recimo, u Americi je takav porod legalan i ostvariv, no ipak ga Američko udruženje opstetričara i ginekologa (ACOG) ne preporučuje zbog nepredvidivih situacija – zaključuje Zlopaša.

Dakle, ako ste odustali od „privatnog“ poroda te želite stručni nadzor, no ipak daleko od klasičnog i hladnog bolničnog okruženja, na raspolaganju vam stoje privatna rodilišta koja čine sve kako biste se ondje osjećali kao kod kuće. Prema iskustvima rodilja, takav porod doista je najbliži prirodnom, spontanom porodu, ugodniji je i manje stresan od „klasičnog bolničkog“, no ima i svoju cijenu – u Hrvatskom se rodilištu za takav doživljaj plaća od otprilike od 14 do 22 tisuće kuna, dok će troškovi za porod u, primjerice, Austriji, zbog smještaja biti i daleko veći.

Nema više vremena! Rađam!

Porođaj u nepripremljenim uvjetima može se dogoditi na bilo kojem mjestu, već ovisno o tome gdje su majku „oborili s nogu“ posljednji trudovi u fazi izgona. Jedan od vjerojatno najčešćih takvih slučajeva je porođaj u automobilu, a obično se događa parovima koji žive u mjestima i po nekoliko sati vožnje udaljenim od najbližeg rodilišta.

O takvoj mogućnosti svakako je potrebno razmišljati pravovremeno, pa se na nju pripremiti tjednima prije očekivanog termina poroda. Ove se upute u najvećoj mjeri odnose na očeve, odnosno na osobe koje će biti u pratnji jer će oni odigrati ulogu porodničara u situaciji „ne-dogodilo-se-nikome“:

Svakako se informirajte o broju telefona rodilišta koji možete nazvati u bilo koje doba dana ili noći i dobiti upute od stručne osobe što i kako učiniti u hitnom slučaju. Stručno vodstvo svakako će vam biti potrebno, posebno zbog činjenice da se u panici nerijetko sve naučeno lako zaboravi. Pročitajte, isprintajte te pokušajte naučiti upute o porođaju u nepripremljenim uvjetima s internet stranica Ustanove za hitnu medicinsku pomoć u Zagrebu  ili tražite savjet i upute vašeg ginekologa/porodničara. Ne zaboravite upute uzeti sa sobom!

Obavezno ponesite na put:

  • dvije, tri čiste plahte i nekoliko čistih ručnika, a posebno meku, toplu i čistu pamučnu plahtu u koju ćete zamotati dijete (a potom i u deku). Plahte i ručnici ne moraju biti sterilni, no važno je da budu što čišći
  •  toplu dječju deku i dječju kapicu; novorođenčad brzo gubi tjelesnu toplinu, najviše preko glavice, pa ih je svakako neophodno dobro utopliti
  •  sterilne gumene rukavice za „porodničara“
  • sterilne škare (mogu se kupiti u ljekarni) i čiste vrpce u slučaju da ćete morati rezati pupkovinu


Autor: Vladimira Šimić
Preuzeto s: Naturala.hr