Svake godine upisi u prvi razred osnovne škole roditeljima šestogodišnjaka donose dvojbe je li njihovo dijete spremno za školske klupe ili ipak trebaju pričekati da navrši sedam godina i jesen iduće godine. Prema našim zakonima i propisima u prvi razred osnovne škole upisuju se djeca koja do 1. travnja tekuće godine imaju navršenih šest godina života. Ta djeca prije upisa moraju proći obavezan pregled radi utvrđivanja psihofizičkog stanja, a datum pregleda dobije se nakon što se roditelj javi nadležnom školskom liječniku.
No, i djeca koja do 31. ožujka nisu navršila šest godina, mogu se na zahtjev roditelja uputiti na obavezan pregled psihofizičkog stanja. Ocijeni li stručno povjerenstvo na temelju pregleda da je dijete spremno za školu, izdaje im se rješenje o prijevremenom upisu u prvi razred. Upravo je kod te djece koja u obaveznom roku do 1. travnja tekuće godine neće još navršiti šest godina, nego tek koji mjesec kasnije, u svibnju ili primjerice, u kolovozu, najčešće pitanje trebaju li krenuti u školu ili ipak pričekati iduću godinu.
Upis ili odgoda
Mnogi su roditelji i one djece koja do kraja ožujka navrše šest godina također skloniji tomu da ipak pričekaju da im dijete navrši sedam godina. Nisu sigurni je li dijete spremno za tu važnu promjenu u životu, zamijeniti vrtić školom. No, isto tako neovisno o želji roditelja da im dijete svakako krene u školu sa šest godina, komisija može utvrditi da dijete zbog svog psihofizičkog stanja nije spremno za školu i odgoditi mu upis za godinu dana. U tom slučaju rješenje o odgodi treba donijeti u vrtić da bi dijete moglo ostati u vrtiću još tu godinu.
Kod dvojbe što učiniti i treba li dijete upisati u školu ili ne, roditelji bi trebali potražiti stručnu pomoć. Dakako da najbolje poznaju svoje dijete i njegove mogućnosti, no neke nedoumice oko toga koliko je samostalno, jesu li mu govorno-jezične vještine eventulno prepreka za praćenje nastave ili kako ima razvijenu grafomotoriku, mogu pokušati razjasniti kod odgojiteljice u vrtiću, psihologa ili logopeda. Njihovi savjeti i opažanja o zrelosti djeteta i njegovim mogućnostima mogu itekako koristiti kod konačne odluke.
Što sve škola traži?
Prije upisa u prvi razred roditelji si obično postavljaju pitanje hoće li im dijete moći ispuniti sve zadaće koje škola od njega traži i je li za sve te izazove spremno. Česta su razmišljanja kako dijete s polaskom u školu zapravo ulazi u jedan životni ciklus obrazovanja i obaveza u kojemu više nema toliko vremena za igru kao u vrtićkim godinama. Ostaviti ga još godinu da se igra? Ili je vrijeme za knjigu, da mu jednog dana ta godina „kasnijeg“ polaska u prvi razred ne zatreba?
U svakom slučaju polazak u školu je velika prekretnica kada se od djeteta očekuje da prihvati učitelja, da usvoji nove navike, da izdrži napore koje od njega traži škola, od nošenja torbe do sjedenja u klupi. Vrlo je često roditeljsko pitanje hoće li djetetu predstavljati problem u školi ako još ne izgovara sve glasove točno ili ima kakvu drugu govornu teškoću. Stručnjaci kažu kako svako odstupanje u govornom i jezičnom razvoju može biti znak da bi dijete moglo imati teškoće u usvajanju čitanja i pisanja. Zato savjetuju roditelje da najmanje godinu dana prije polaska u školu vode računa o djetetovim govornim vještinama te se, u slučaju da primijete određene poteškoće, obrate za pomoć logopedu.
Kako se pripremiti za zahtjeve škole?
Škola pred dijete postavlja nove zadatke i radne navike kojih u vrtiću nije bilo. Da bi što bolje i spremnije odgovorilo tim zahtjevima, vrlo je važno da dijete bude spremno u tjelesnom, intelektualnom i socioemocionalnom smislu. Pod tjelesnom razvijenošću smatra se dobro zdravstveno stanje djeteta, prosječna visina i težina, dobro funkcioniranje osjetnog aparata, krupna motorika, fina motorika.
Dobar razvoj fine motorike neobično je važan za uspješno savladavanje školskih obveza, ponajprije pisanja. Finu motoriku moguće je poboljšati nekim igrama preciznosti. Intelektualna razvijenost podrazumijeva sposobnost zadržavanja pažnje na djetetu zanimljivom sadržaju 15 - 30 minuta, sposobnost zapamćivanja složenijih sadržaja, mogućnost prepričavanja kraćih događaja ili priča u pravilnom slijedu.
Emocionalno-socijalna razvijenost podrazumijeva spremnost djeteta na odvajanje od roditelja i komunikaciju s drugim osobama, izražavanje osjećaja na društveno prihvatljiv način, sposobnost suosjećanja s drugima, suradnju s vršnjacima i uključivanje te aktivno sudjelovanje u grupnoj igri, izvršavanje odgovornijih zadataka i obaveza, primjerice odlazak u obližnju trgovinu.
(M.G.)