Međutim, kad je u pitanju jedna od najtežih roditeljskih uloga – odgoj djeteta, univerzalnih pravila nema. Ipak, postoje neki tzv. savjeti kojih bi se trebalo pridržavati ukoliko želimo da nam djeca izrastu u dobra i zadovoljna stvorenja.

O njima su u svojoj knjizi Odgajam li dobro svoje dijete: priručnik za roditelje odlučile progovoriti i psihologinje s dugogodišnjim iskustvom Gordana Buljan Flander i Ana Karlović. U priručniku kojeg su namijenile prvenstveno roditeljima, autorice su dale odgovore na najčešće nedoumice koje se nameću prilikom odgoja.No, prije nego što krenete na čitanje savjeta, imajte na umu da je svako dijete individua za sebe i da određeni postupci i metode neće uvijek imati istog učinka baš kod svih mališana. Treba naučiti slušati i "osjetiti" potrebe svakog djeteta ponaosob.

Odvratite malom djetetu pažnju igračkom ili predložite novu aktivnost umjesto da stalno govorite "Prestani!" ili "Nemoj!" kada se želi igrati s nečim neprimjerenim. Imajte na umu da ovaj pozitivni pristup dobro djeluje na djecu ispod dvije godine i predškolce kojima manjka kognitivne sposobnosti da shvate što znači riječ "ne."

Izaberite koja ćete ponašanja kod djece ignorirati npr. cviljenje ili psovanje, ali ne i udaranje. Ova taktika pokazala se uspješnom kod smirivanja. Primjerice, djetetu možete reći: "Kad prestaneš vrištati, razgovarat ćemo o tome što želiš." Imajte na umu da neke dječje radnje više iritiraju nego što su štetne. Ako se roditelj na njih previše usmjeri, veća je vjerojatnost da će upasti u borbu moći ili da će pojačati to ponašanje.

Svaki put kad dijete izabere da se ne ponaša problematično, pohvalite ga. Možete mu reći: "Bilo je lijepo od tebe što si pitao Ivana možeš li se igrati s njegovim autićem." Ova taktika je uspješna kod djece koja su sklona tvrdoglavosti i suprostavljanju. Uvijek je dobro povezati pohvalu sa specifičnom radnjom.

Osigurajte djetetu dovoljno vremena i prostora za redovitu fizičku igru. Izađite van i zajedno sa svojim djetetom sudjelujte u nekim fizičkim aktivnostima. Mala djeca koja još uvijek ne mogu verbalizirati svoje osjećaje, imat će koristi od toga što će naći način na koji mogu ventilirati energiju.

Govorite o sebi, kako se osjećate i kako biste željeli da se dijete ponaša. Ne donosite generalne zaključke o djetetu na temelju jednog događaja. Ovakav pristup omogućit će djetetu da sačuva obraz i da čuje što se od njega očekuje bez da se osjeća kritiziranim.

Kada je vaše dijete svojeglavo, omogućite mu jednostavne i praktične izbore. Možete mu reći: "Možeš obući samterice ili trenirku, ti izaberi." Ovaj pristup pomaže malom djetetu da ima kontrolu i čini ga sposobnim da napravi izbor. Izbjegavajte nuditi previše raznih izbora.

Potaknite i ohrabrite dijete da vam kaže kako se osjeća ili što misli. Kad vidite da dijete udari ili gurne drugo dijete, zaustavite ga i recite: "Reci mi što nije u redu." Neku djecu treba ohrabriti da govore umjesto da se fizički izraze kad su npr. ljuti. Možete početi već s dvije i pol godine, ali ne očekujte da će djeca odmah sve shvatiti. Trebat će za to vremena.

Ako ne možete odgovoriti na djetetovu potrebu za vama odmah, recite mu: "Ne mogu se s tobom sada igrati, ali moći ću uskoro. Hajde, pričekaj malo." Nekoj djeci potrebno je puno individualne pažnje. S ovom metodom, prihvaćate djetetovu potrebu, ali uvažavate i sebe i svoje vrijeme.

Kada se braća i sestre ili prijatelji svađaju, svakom djetetu dajte priliku da ispriča svoju verziju priče. Reci mi što se dogodilo? Kako si se osjećala? Tada pitajte: Što možemo sada učiniti? Ova strategija je upotrebljiva kod djece s vještinama govora i odlična je za stariju djecu. Omogućuje djeci da ih se čuje, sluša te uči rješavanju problema.

Postavite posljedice za djecu koje su prikladne dobi. "Molim te, pospremi igračke u dnevnom boravku kad se više ne igraš!" ili "Nećemo otići dok soba ne bude čista!" Ovo najbolje funkcionira ako postavite očekivanja i objasnite posljedice ponašanja unaprijed. Budite dosljedni!