Ipak, rijetko koji roditelj želi biti dosadan i stalno ponavljati jedno te isto ili primjenjivati vojničke metode, pa mnogi pristupaju prijateljski i nastoje dijete privoliti na suradnju pristojnom zamolbom.
To se čini kao razuman pristup, posebno zato jer istu metodu primjenjujemo i u komunikaciji s odraslima. Biti pristojan u današnjem društvu znači postavljati indirektne zahtjeve, kao što je primjerice "možete li mi dodati sol?". Ukoliko ovo pitanje shvatimo doslovno, kao što to djeca obično čine, ovakvim pitanjem ne postavljamo zahtjev nego zapravo pitamo osobu može li ona ili ne dodati sol. Isto tako, kada pitamo dijete "možeš li podići igračku s poda?" dijete to shvaća kao ponudu mogućnosti da kaže "ne" ili "da", a mi to shvaćamo kao direktnu naredbu, ali uobličenu na pristojan način. Ako dijete kaže "ne", roditelj se naljuti, a potom i dijete koje ostaje zbunjeno.
Izbjegnite nadmetanje u snazi
Ono što možemo dati djetetu je izbor kako i kada će nešto napraviti, ali ne i izbor hoće li ili neće nešto napraviti. Mališani stalno traže načina da zadobiju više kontrole, pa je za očekivati da ukoliko mu se pruži prilika da o nečemu odlučuje, da će odlučiti u svoju korist. Time se upuštate u tzv. nadmetanje u snazi volje.
Pripazite na ton glasa
Istraživanja su pokazala da djeca puno lakše surađuju ukoliko je ton glasa roditelja ugodan. Isto tako, poželjno je koristiti magične riječi "molim te".
Kada dajete djetetu upute što želite da učini, važno je da vrlo jasno to i riječima kažete, kako bi dijete u svojim mislima vizualiziralo određeno ponašanje. Puno je efektivnije reći "molim te Luka idi u svoju sobicu i pospremi bojice sa stola u onu plavu kutijicu", nego "nisam li ti rekla da odmah pospremiš bojice?", jer time postavljate retoričko pitanje koje neće proizvesti nikakav efekt.
I ne zaboravite zahvaliti djetetu na poslušnosti, jer će se tako osjećati cijenjeno i sljedeći puta lakše prionuti zadatku koji ste ga zamolili da učini.
Dajte im izbora
Najbolje je djetetu ponuditi dva izbora od kojih vam oba odgovaraju. Dijete treba pitati "želiš li nositi jaknu ili onu zelenu vestu u vrtić?". Time ste dobili win-win situaciju, a djetetu dali osjećaj da ima pravo na odluku i kontrolu. Ako mu postavite pitanje "što želiš danas obući u vrtić?", odluka će biti preteška, dugotrajna, a moguća su i nećkanja i nezadovljstvo.
Parafrazirajte pitanje
Ukoliko se držite činjenica kada formulirate zahtjev, nećete pogriješiti. Umjesto da kažete "tvoja soba je u neredu, hoćeš li uzeti pet minuta vremena i pokupiti odjeću s poda?" radije recite "ako tvoja odjeća nije u košari, neće se oprati, pa uzmi pet minuta i ubaci je u košaru u kupaonici".
KUĆNE OBAVEZE:
Umjesto da kažete "hoćeš li nahraniti ribicu?" radije recite "ribica je tako gladna, vrijeme je da ju nahraniš".
IGRA I TV:
Umjesto da kažete "hoćemo li sada ugasiti TV i raditi nešto drugo za promjenu", recite djetetu "završio je crtić, pa sada idemo van igrati se na igralište".
ODIJEVANJE:
Umjesto da kažete "hoćeš li obući tenisice jer kasnimo", kažite "tenisice trebaju biti na nogama, jer krećemo".
OBROCI I IZBOR JELA:
Umjesto "želiš li grašak za večeru?" recite "danas imamo grašak s rižom za večeru".
UČENJE NA KAHLICU:
Umjesto "mislim da je vrijeme da počneš piškiti u kahlicu, jesi li spreman?", kažite mališanu "idemo sjediti na kahlicu, želiš li čitati Winnie the Pooh ili Miffy slikovnicu?".
SPAVANJE:
Umjesto "izgledaš umorno, jesi spreman za krevet?" kažite djetetu "Vrijeme je za spavanje".
ODVAJANJE:
Umjesto "je li u redu da mama sada ode?" recite mu "mama sada ide i sada ćeš se super zabavljati s bakom".
(JK, Izvor: Parents.com)