Baš kao i sve u životu djeteta, rutina spavanja i vještina uspavljivanja su nešto što se mora naučiti. Morate biti spremni na taj izazov te je važno da počnete "trenirati" od najranije dobi.
U većini slučajeva, beba neće spavati bez pomoći roditelja prvih 12 tjedana života, a vjerojatno ni nakon toga. Bebe su navikle da budu u toplom, zatvorenom okruženju i izlazak u svijet je za njih veliki šok. Taj šok se može usporediti s šokom odrasle osobe koja je dobila novi posao, a koji nikad prije nije radila, nije školovana za njega, u drugoj je zemlji gdje se priča drugi jezik te je hladno i izrazito bučno.
Zašto je važno naučiti bebu da samu sebe uspava?
Mnogi odrasli imaju problem sa spavanjem bez pomoći glazbe ili televizije, stoga ne čudi da taj problem imaju i mala djeca.
Ako naučite bebu da se sama uljuljuška u san, to će vam itekako olakšati svakodnevicu, stoga morate biti uporni i dosljedni kako bi dijete steklo tu naviku, a vi izbjegli besane noći, utrnule ruke i spavanje na naslonjaču kraj kreveta svog mališana.
Kako potaknuti dijete da samostalno zaspi?
1. Počnite sa stavom da želite da vaše dijete samostalno zaspi
Vaš početni stav mora biti taj da ste čvrsto odlučili da dijete stekne tu vještinu, jer ako želite imati dijete koje samostalno zaspi ili s vremenom samostalno ode na spavanje morate to imati na pameti. Iako znate da novorođenče nije u mogućnosti samostalno zaspati, iskoristite ono što već imate a smiruje vašu bebu (igračke koje sviraju ili se vrte iznad glave djeteta, plišanci, CD s uspavankama i sl.) kako bi navikli bebu da je došlo vrijeme da se smiri i da je vrijeme za spavanje. Ne brinite ako niste počeli od prvog dana života djeteta, jer nikad nije prekasno.
2. Uvedite rutinu i ustrajte na njoj
Važno je uspostaviti rutinu spavanja. Imati predvidljiv ritam koji uključuje priču, kupku i hranu uvijek u isto vrijeme, znači da beba počinje shvaćati tijek dana, pa čak i osjećati neku kontrolu nad tim danom. Možda zvuči čudno, ali kada beba zna što dolazi nakon kupanja i hranjenja, počne osjećati smirenost i kontrolu, a to vodi spavanju. Rutinu pokušajte što manje mijenjati i remetiti.
3. Ne dopustite bebi da se premori
Kao i odrasli ljudi, beba kad je premorena i razdražljiva teško će učiti i napraviti nove i komplicirane stvari, kao što je samostalno uspavljivanje. Stoga, čim uočite prvi znak umora kod djeteta, počnite s uspavljivanjem.
4. Ostavite je i slušajte
Možda izgleda očito, ali morate ostaviti dijete na miru kako bi imalo priliku da se samo smiri. To znači da svaki put kad stavljate dijete u krevet nakon povijanja (ako ih još povijate) morate izaći iz njezina vidnog polja, bez obzira je li dijete budno ili ne te osluškivati što radi. Iako neće možda upaliti od prve, ustrajte na tome da bebu ostavite u krevetiću samu. Dijete se nikad neće naučiti nečemu ako ne dobije priliku da samo proba. Možete ju slušati s vrata kako bi vidjeli hoće li zaspati samostalno. Dijete bi moglo biti nemirno, vikati, brbljati, okretati se i to je u redu jer se radi o njezinom osebujnom ritualu. Čak i ako malo zaplače, nemojte odmah bježati i tješiti ju. Ukoliko je plač neutješan, bolan i dugotrajan, pružite bebici potrebnu utjehu i pokušajte ponovno sljedeći put. Ne zaboravite da je jako uplakanoj i uznemirenoj bebi ipak potrebna vaša pomoć. Pomazite ju, masirajte, pričajte joj, a tek kao zadnje rješenje pribjegnite uspavljivanju na rukama.
5. Postupno smanjite količinu pomoći koju dajete djetetu kako bi zaspalo
Kako dijete raste, važno je smanjiti količinu pomoći koju mu dajete kako bi zaspalo. Pokušajte se udaljiti kad je dijete još budno i pustite ga da zaspi samostalno. Iako vam je teško, nemojte nositi i uspavljivati dijete. Smanjite intervencije kako bi dijete zaspalo i dajte mu iznova novu priliku da to učini samo.