Roditelji su često u potrazi za informacijama o tome kako pomoći djetetu kod suočavanja sa stresom zbog loših ocjena. Kad se dijete vrati iz škole nesretno i zabrinuto kako će roditelji reagirati zbog dobivene trojke, dvojke, a jedinicu da i ne spominjemo, svakako mu treba pomoći da unatoč tom trenutačnom neuspjehu, razvije samopoštovanje i pozitivnu sliku o sebi. Nema čudotvornih recepata, svako će dijete drugačije reagirati na lošu ocjenu, no, ona je uvijek određeni stres, izaziva ljutnju, samookrivljavanje, a ponekad na dijete djeluje kao i loše iskustvo koje pokušava negirati i ponašati se kao da se nije ni dogodilo. Iako poricanje i izbjegavanje mogu biti djelotvorni u smanjivanju napetosti na kraće vrijeme, oni su vrlo neefikasni na duži rok. Ako dijete izbjegava misliti o svojim lošim ocjenama postoji mala vjerojatnost da će ih popraviti.
Loša ocjena izaziva stres
Zašto je dijete dobilo lošu ocjenu? Razlozi mogu biti različiti. Najčešći se radi o tome da nije svladalo gradivo, da je izgubilo motivaciju, u pitanju mogu biti smetnje pažnje i koncentracije, nedostatak radnih navika ili manjak predznanja, neučinkovite metode učenja, strah od ispitivanja, negativan stav prema školi ili neodgovarajuće metode poučavanja određenoga gradiva. Važno je znati zbog čega je došlo do loše ocjene, zato što dijete nije dovoljno učilo, ima poteškoća u razumijevanju gradiva ili je posrijedi neki drugi razlog. Uzroci školskog neuspjeha razlikuju se u nižim i višim razredima osnovne škole. Od prvog do četvrtog razreda uključuju teškoće pažnje i koncentracije, smanjene sposobnosti i emocionalnu nezrelost. Teškoće u školi mogu se javljati i zbog smetnji različitih specifičnih sposobnosti kao što su pisanje, računanje, čitanje. Bitno ih je što prije prepoznati kako bi se na vrijeme pomoglo djetetu te mu se omogućilo svladavanje gradiva na odgovarajući način. U suprotnom, može doći do razvijanja negativna stava prema učenju i školi, jer dijete, suočeno s prevelikim i preteškim zahtjevima, doživljava neuspjeh te se nastoji obraniti od njega izbjegavanjem učenja i zauzimanjem negativna stava.
Znam da ti to možeš
Roditelj treba pomoći djetetu da ispravi loše ocjene, te da ne dobije nove, opet loše ili još lošije. Neki su roditelji vrlo strogi i na lošu ocjenu reagiraju vikom, kažnjavanjem pa i batinama, što je apsolutno neprihvatljivo i loše utječe na dijete. Drugi pak ne razgovaraju s djetetom, govore da mi nije vrijedno i da ne zaslužuje njihovu pažnju. mogu podnijeti. Nađu li se roditelj i dijete u situaciji da je dijete postiglo nešto lošiji uspjeh u školi ili da uspjeh u školi stalno slabi, a uzrok tome roditelj ne nalazi u nekom stresnom događaju, smrtnom slučaju u obitelji, promjeni okoline i slično, možda je djetetu potrebna pomoć u organizaciji radnog okruženja, dnevnog rasporeda ili se dijete ne služi dobrim tehnikama učenja. Najčešće se takav pad za jednu do dvije prosječne ocjene događa u petom razredu osnovne škole ili u prvom srednje, kada dijete mijenja učiteljicu i razredno odjeljenje te školu, a uz to u tim razdobljima dolazi i do razvojnih promjena.
Radno okruženje
Dijete bi trebalo učiti i pisati zadaću u svojoj sobi, za svojim stolom. Ako to nije moguće osigurati, bilo bi dobro da dok dijete uči ne bude uključen televizor, radio ili računalo u prostoriji u kojoj se ono nalazi, da druge osobe ne ometaju dijete te da ono ima neki kutak za sebe, radnu površinu na kojoj može pisati i učiti. Nakon samostalnog učenja, roditelj i dijete pregledavaju zadaću te roditelj može ispitati dijete na način na koji će ga pitati nastavnik ili kako će biti ispitivano u testu.
Pomozite djetetu u učenju
Roditelj ne treba rješavati zadatke, zadaću, čitati lektiru. umjesto djeteta jer mu time šalje poruku da ne vjeruju u njegove sposobnosti, ali i da će netko drugi obaviti posao za njega. Kada se uči matematika, fizika, kemija i slični predmeti, potrebno je razumijevanje gradiva te vježbanje zadataka. Roditeljeva uloga je da djetetu objasni gradivo ako ga dijete ne razumije, pomogne mu da uoči vlastite pogreške te ih samo ispravi. Kada se uči tekstualno, sadržajno gradivo, potrebno je u tekstu označiti najvažnije dijelove ili riječi, sažeti dijelove teksta u natuknice u bilježnicu koje poslije služe za podsjećanje. Ako je riječ o gradivu koje ima mnogo važnih dijelova, može se crtati mentalna mapa u kojoj se ucrtavaju glavni pojmovi koji se povezuju linijama na kojima je objašnjena veza među pojmovima. Kada se neko gradivo nauči, dobro ga je prepričati naglas. To je najbolja provjera je li gradivo naučeno.
(M.G.)
Foto: © Igor Mojzes - Fotolia.com