Nekada se podrazumijevalo da su roditelji i sudac i porota po pitanju pravednosti i mišljenje djeteta nije se previše uzimalo u obzir. Danas je društvo stvorilo klimu u kojoj su roditelji prisiljeni preispitivati svoj autoritet kad je pravednost u pitanju.
Naravno, svaki roditelj može pogriješiti i stvoriti dojam da favorizira jedno dijete više od drugog, ali veći je problem što se roditelji često odjednom nađu u konfliktu i u situaciji da ih svako dijete vuče na svoju stranu. Tada dolazi do iznenadnih mijenjanja odluka i mišljenja ili pak odašiljanja energije nesigurnosti i neodlučnosti.
U konfliktnim situacijama roditelji se fokusiraju toliko na trenutak u kojem su zatečeni da mogu zaboraviti kako je njihova uloga učiti djecu disciplini. Djeca ih uvuku u svoje osjećaje i gubi se potrebna objektivnost i nepristranost.
Roditelji ne vole vidjeti da su im djeca emocionalno uznemirena, povrijeđena ili tužna. Teško je okrenuti leđa uplakanom mališanu i zamolbama koje zvuče toliko bolno i željeno iz usta djeteta. Ipak, to je najučinkovitiji način da roditelj bude fer i nauči mališane disciplini.
Drugi problem kad je pravednost u pitanju je činjenica da se neki roditelji zapletu u materijalizam. Ako jedno dijete dobije nove tenisice, mora ga dobiti i drugo, bez obzira da li mu trebaju ili ne. Čak i prije nego drugo dijete uspije protestirati, roditelji već kupuju dva para tenisica kako kod kuće ne bi bilo "vike i plača". I prije nego se išta dogodilo, roditelji su već popustili pred zahtjevom djeteta. No, to je krivo i pretpostavlja da je dijete to koje disciplinira mamu i tatu, kojima ne pada na pamet pojaviti se kod kuće bez tenisica ili neke druge stvari.
U ovakvom pristupu postoji jedna zamka, a to je da će roditelji kad tad dobiti svoju porciju "to nije fer" bez obzira na potrošeni novac, jer će bratove tenisice jednog dana biti bolje i ljepše ili će sestrina lutka biti veća ili će njegova knjiga biti dosadna u usporedbi sa bratovim stripom.
Pravednost je vještina koju je teško postići u odgoju i možda ju je nemoguće sto posto održavati. Najbolje se osloniti na instinkt i zdrav razum, pokušati biti fer u razumnim granicama kada to ne šteti djetetu i svakako izbjegavati gore navedene zamke u koje je vrlo lako upasti. Ako upadnete u zamku pokušajte situaciju okrenuti jer nije dobro da dijete disciplinira odraslu osobu niti je poanta da dobije uvijek što želi i to samo zato jer ono smatra da "nije fer" ako to ne dobije.
(JK, izvor: kidshealth.org)