Ovog ljeta odlučili smo vam kroz rubriku „Klinfo ljetna čitaonica“ te uz pomoć urednika iz izdavačke kuće Mozaik knjiga, svakog tjedna predstaviti po jedan dječji naslov, koji mogu obogatiti slobodno vrijeme vaših mališana tijekom praznika. Započinjemo s nagrađivanom knjigom „Kako živi Antuntun“ o kojoj smo pričali s njezinim ilustratorom i grafičkim urednikom Tomislavom Torjancom.
Bogata predivnim ilustracijama, knjiga „Kako živi Antuntun“ nastala je prema antologijskoj pjesmi Grigora Viteza i donosi priču o luckastoj svakodnevici neobičnog Antuntuna. No tko nam je može bolje približiti no njezin autor i ilustrator Tomislav Torjanac? Postavili smo mu nekoliko pitanja koja će vas zasigurno nagovoriti da se još bolje upoznate, zajedno sa svojim mališanima, s neobičnim Antuntunom i njegovim maštovitim svijetom.
Grigor Vitez napisao je pjesmu „Kako živi Antuntun“ prije više od pola stoljeća, no u vašoj knjizi Antuntun je zapravo po prvi puta oživljen u zanimljivim ilustracijama. Kako je nastajao Antuntun i što ste željeli na njegovu liku naglasiti te preko njegova izgleda ispričati djeci?
Često me pitaju zašto Antuntun izgleda tako kako izgleda, no za to nemam neko logičko objašnjenje. Jednostavno se rodio takav u mojoj glavi, potom sam ga okitio hozntregerima koji ništa ne drže – ideja koja me je oduvijek neizmjerno zabavljala – te mu dao karakter kroz poze i geste. Na svjesnoj razini, nastojao sam naglasiti dvije stvari. Prva je da Antuntuna ne prikažem kao nekoga tko je umno ograničen, nego da bude netko tko samo radi stvari na svoj način. Možda je u tome ponekad šeprtljav, no u svemu na kraju uspije: zašije jaje, kvočka mu izleže novce, odvesla kroz žito... Drugo, Antuntun je neodređenih godina – čitatelju je ostavljeno neka odluči koliko je star, no zasigurno nije dijete. Bitno je da nije dijete, jer svi smo mi na neki način Antuntun u najranijim godinama svog života, tj. radimo stvari na svoj način dok nas društvo i život ne oblikuju. Međutim, ako u nama ostane nešto od principa „antuntunizma“ kad odrastemo, to nas čini emotivno i intelektualno bogatijima.
Antuntun je pomalo luckasti lik i njegove dogodovštine izvrsna su podloga za pretakanje teksta u sliku. Opišite nam proces nastajanja ilustracija za knjigu „Kako živi Antuntun“.
Ilustracije su prvotno nastale na slikarskom stalku, štafelaju, naslikane uljenim bojama na drvenim podlogama dosta velikog formata (za ilustracije, barem). Potom sam ih fotografirao, unio u računalo i digitalno doradio, dodajući poneki detalj, korigirajući boje, itd. Budući da uljenim bojama treba dugo da se osuše, digitalni dio mog stvaralačkog procesa znatno ubrzava stvar i pomaže mi da poštujem rokove. Osim toga, takva sprega starog (uljene bolje) i novog (digitalna tehnika) odgovara mom karakteru i načinu kreatvnog izražavanja. Zatim sam ručno upisao tekst i u programu za prijelom postavio ga na ilustracije. Završna faza bila je grafičko oblikovanje slikovnice: izrada naslova, postavljanje elemenata naslovnice, itd.
Kada biste sreli Antuntuna, što biste mu rekli?
„Hej, trebaš li nekoga da ti na par mjeseci pričuva kvočku Dolares?“
Osvojili ste niz nagrada za svoj rad na području ilustriranja i izdavaštva. Postoji li za vas razlika u stvaranju ilustracija za djecu i odrasle? Na koji način komunicirate s djecom kroz ilustracije?
U suštini, za mene ne postoji razlika u stvaranju ilustracija za djecu i odrasle. Naime, dok radim na ilustracijama nastojim što manje razmišljati o ciljanoj publici. Ideja vodilja mi je da rezultat bude knjiga koja bi meni privukla pažnju kad bih je vidio u nekom izlogu ili katalogu. Uvjeren sam da pretjerano razmišljanje o dobnim skupinama stavlja okvire na kreativnost jer, realno gledajući, ne možemo unaprijed i sa sigurnošću znati kako približiti slikovnicu nekom pojedincu, a kamoli čitavoj dobnoj skupini. Najbolja slikovnica je slikovnica koja se sviđa i djeci i odraslima, a ona sigurno nije rezultat kalkulacija – rezultat je činjenice da je autor (ili ilustrator), radeći na njoj, dao svoj kreativni, nesputani maksimum. Drugim riječima, s djecom nastojim komunicirati izravno, ali i kroz njihove roditelje ili druge odrasle koji, nadam se, sudjeluju u djetetovu čitanju slikovnice. Dobar je primjer toga prizor u kojemu Antuntun zašiva jaje, gdje je u pozadini zid pun fotografija i postera. Jedan dio tih sitnih zidnih referenca bit će jasan određenom dijelu publike, no nekoliko će njih ostati „misterij“ iz jednostavnog razloga jer su previše osobne. Na primjer, nasmiješeni gospodin sa šeširom je – glavom i naočalama – urednik Zoran Maljković, koji mi je predložio ilustriranje Antuntuna. Uvođenjem takvih elemenata, osim izražavanja umjetničke slobode, nastojao sam dodatno angažirati roditelje da djetetu izmaštaju objašnjenje o – recimo – spomenutom gospodinu sa šeširom.
Zašto biste Antuntuna preporučili mališanima? Što od njega svi zapravo možemo naučiti?
Antuntunova je poruka da nema ništa loše u tome ako si i ti, poput njega, drukčiji i radiš stvari na svoj način (ali nikomu na štetu!). Vršnjaci te mogu zadirkivati odjeneš li majicu naopako ili zavežeš vezice cipela na neobičan način, no znaj da ljudi poput Antuntuna čine ovaj svijet zanimljivim. Kad bismo svi izgledali jednako i sve radili na isti način, svijet bio bi jako dosadno mjesto. Svaki napredak u znanosti, umjetnosti, sportu, itd. dogodio se jer je negdje neki Antuntun napravio nešto na svoj način. Jednoga dana možda to budeš baš ti.
MOZAIK KNJIGA DARUJE...
...dva mala čitatelja ovom predivno ilustriranom knjigom. Sve što ste trebali je poslati svoje ime i prezime, adresu i broj telefona na info@klinfo.hr. Dva najbrža čitatelja imat će priliku upoznati čudesnog Antuntuna, a oni su:
ANDREA BADELJ iz Zagreba
MATEO SAVELJIĆ iz Rijeke
(* Sukladno Uvjetima korištenja vaši osobni podaci neće se zloupotrebljavati niti dijeliti s trećim osobama.)