Ako poričete da ste ikad "ne govorili istinu", možda ipak pomalo ponovno radite istu stvar.
Ne govorenje istine varira od nevinih izjava poput "Ne, nemamo više čokolade" do one "Mace više nema jer je otišla živjeti na selo". Kako god bilo, nevine laži dio su arsenala roditeljskih tehnika jednako kao i vlažne maramice ili kapljice za nos. Neka su istraživanja u SAD-u pokazala da čak 84% roditelja slaže djeci barem jednom mjesečno, a 76% ih se zbog toga osjeća i krivo.
Nevine laži ili prikrivene istine ipak neće ostaviti trajne posljedice na dijete. Možda bi bilo dobro izbjegavati one neistine poput "Ne siši palac jer će ti otpasti" ili "Ne radi grimase, lice će ti ostati izbuljeno", no s druge strane takve smo savjete najbolje i zapamtili, dok dobronamjerne istine poput "Nemoj gristi nokte ispod njih su bakterije" neki od nas ni do danas nisu odlučili prihvatiti i poslušati.
"Dio našeg posla kao roditelja jest otkrivati istinu u skladu s dobi i razvojem svog djeteta", kaže Michele Borba, autorica knjige "12 jednostavnih pravila koje prave mame znaju". "Često je pametnije reći samo mali dio priče, ali istinit, nego cijelu neugodnu istinu. Primjerice, reći da tata ne ide na posao jer se njegova tvrtka zatvorila, dio je istinite priče o otkazu, krizi, recesiji, financijskim problemima, otkazivanju ljetovanja i dr., a iz njega će dijete samo izvući razlog zbog kojeg je situacija u domu možda malo napeta.
Isto tako, malo neiskrenosti čak je i poželjno ako bi istina mogla povrijediti ili uznemiriti slušatelja, a pogotovo ako je on još dijete. Ovdje se čak može raditi i o ljubaznosti koju paralelno učimo djecu. Tako nećemo baki reći da je torta premasna i preslatka, jer bi je to moglo povrijediti, a pekla ju je cijeli dan i uložila u nju puno truda i ljubavi.
Da je linija između laži i istine ponekad doista tanak led, potvrđuju i priče o Djeda Mrazu, vilenjacima i Sv. Nikoli. Tehnički gledano, to su lažne priče, ali djecu uče važnosti tradicije, obiteljskog okruženja i topline te razliku između dobra i zla.
(JK)