Lijena djeca mogu pružati vrlo frustrirajuće situacije svojim roditeljima. Ovo zasigurno nije osobina koju bilo tko voli, a na žalost, sve češći utjecaj okoline, kompjutera i slično dovodi do toga da djeca postaju lijena raditi bilo što, a sve više prkose roditeljima i okreću stvari u svoju korist gdje vide da to mogu. Najvažnije je ukorijeniti ovaj problem prije nego zaista postane ozbiljan.
Bitna stvar koju treba napraviti u ovakvim situacija jest djetetu dati primjer. Teško je očekivati da će dijete raditi nešto ako mu roditelj ne pokaže primjer. Pokažite mu kako na pravilan način održavati ravnotežu radne etike, a posebno mu dajte do znanja da svojim odrastanjem prihvaća određene obaveze koje dolaze s time.
Koristite pohvale ako dijete učini nešto dobro. Djecu to motivira. Međutim, pokažete otvoreno i kada ne napravi nešto kako treba.
Kao roditelj, nikada nemojte zaboraviti da djeca sve pamte. A to znači – budite dosljedni onoga što govorite i radite. To uči vašu djecu što da očekuju od vas. Na primjer, nemojte lijenost ponekad tolerirati, a ponekad ne. Djeca to vide kao priliku koju mogu iskoristiti jer znaju da ćete popustiti i da zapravo vaše ranije riječi nisu bile toliko bitne.
Djeca imaju tendenciju da rade onako kako ih se naučilo i kako se od njih očekuje, u većini slučajeva. To bi značilo da, ako ste dijete naučili da radi nešto na jedan način, ono će tako i raditi. A ako ste ga naučili da ima svoje obaveze, vrlo je vjerojatno da će ispuniti ta očekivanja. Od malena ih naučite da ne može biti tako kako si oni zamisle u određenim situacijama, već da postoje i granice koje treba poštivati.
Ista stvar je s novcima. Nemojte uvijek ići na ruku i davati djetetu novac kad god to poželi. Naučite ga da novac treba zaraditi. To je ujedno i prilika da ukažete na radnu etiku i naučite ga da razlikuje što znači dobra radna etika, a da je suprotnost tome upravo lijenost. Time mu pomažete i razviti poštovanje prema drugima i prema vama.
Mnoga djeca "steknu" lijenost i time što se nepravilno hrane, žive sjedilačkim načinom života – ispred tv-a, kompjutera i slično. Nije rješenje stavljati zabrane, ali je bitno znati se postaviti i uvesti ograničenja.
Izvor: allwomanstalk.com