Čak i kada svijet gledamo na način da nam je čaša uvijek napola puna, ne možemo prestati osjećati u sebi tu brigu za svoje dijete pa čak i kad ono prevali 18 godina. Ta briga zapravo je s nama dok smo živi. Ipak, postoji nekoliko načina da malo olabavimo strahove i napetost koji nas preplavljuju.
Postavite stvari u širi kontekst
Briga uvijek, gotovo u sto posto slučajeva, svoj uzrok ima u osjećaju straha od budućnosti. Osjećaj zabinutosti često je popraćen sa tisuću i jednim "Što ako se nešto dogodi? Što ako ovo? Što ako ono?". Psihoterapeuti odmah će vam reći da je stavljanje fokusa na nešto što se može, a i ne mora dogoditi u budućnosti jednostavno - gubitak energije. Time si uništavamo šansu da uživamo u sadašnjem trenutku, sada i ovdje sa svojim djetetom. Kada sagledamo stvari u širem kontekstu, mnogi problemi koji se pojavljuju su trenutačni, a život našeg djeteta je putovanje, a ne serija malih događaja. Ako se zadržimo u sadašnjem trenutku i ne razmišljamo toliko o raznim, negativnim "što ako", lakše ćemo se i fokusirati na trenutni problem, brže ga riješiti i omogućiti djetetu da nastavi svoje životno putovanje u kojem ga očekuje još puno sličnih izazova. Uz to, na taj način na dijete ne prenosimo svoje strahove i fobije, te mu ostavljamo prostora da samo iskusi mnoge životne izazove i nauči se s njima snositi.
Razmišljajte o najgorem, ali samo na sekundu
Kad bi se u nekoj situaciji zapitali koji je najgori mogući scenarij, vjerojatno bismo shvatili da pretjerujemo i razmišljamo previše radikalno. Stoga, sljedeći put kada vas obuzmu strahovi i crne misli, samo na sekundu pomislite što je najgore što se može dogoditi i koja je uopće vjerojatnost da se to dogodi? Shvatit ćete da je vjerojatnost mala, gotovo nikakva. To ne znači da ne treba paziti na dijete u opasnim situacijama, već da si ponekad trebamo reći "e sad si stvarno pretjerala, opusti se ženo".
Organizirajte se
Kada nemamo kontrolu nad životnom svakodnevicom, vrlo lako se dogodi da počinjemo previše brinuti. Drugim riječima, potrebna nam je organiziranost i stabilna baza s koje ćemo djelovati u svojoj svakodnevici. Ako previše brinemo i osjećamo da nam svi konci bježe iz ruku, možda je problem u tome što nemamo plan i organizaciju po kojoj ćemo lakše djelovati u svim svojim ulogama - kao majka, supruga, zaposlena žena i dr. Kada napravimo plan i držimo ga se, manje i brinemo da će nešto poći po zlu.
Pustite problem da se malo "kuha"
Ako neki problem vezan za djecu traži vašu trenutačnu pažnju i angažiranost, prionite njegovom rješavanju. Međutim, kada imate prilike staviti neki problem malo na stranu, pustite ga da se "kuha". Često se u takvim situacijama dogodi da rješenje dođe k nama. Kada intenzivno u mislima prevrćemo svoje brige, počinjemo se vrtjeti u krug i u glavi nam nastaje kaos. Kada se malo odmaknemo od te brige, dajemo si prostora i vremena da smislimo najbolje rješenje. Naravno, ako se radi o stvarnom problemu, on neće nestati samo zato što smo ga istisnuli iz glave na neko vrijeme, ali ako stalno razmišljamo o njemu, nemamo vremena smisliti plan kako da ga riješimo.
Dišite, meditirajte i opuštajte se
Ovo je univerzalan recept za sve stresne situacije. Brigom i strahom za dijete, svoj organizam stavljamo u stanje psihičkog i tjelesnog stresa. Stručnjaci kažu da je dovoljno pet minuta dubokog, ritmičnog disanja ili pet minuta meditacije u ležećem položaju i zatvorenih očiju, da povratimo energiju i bistrinu misli koje su nam potrebne da mudro razmislimo o svojim brigama.
Nemojte pokušavati sve kontrolirati
Ponekad briga i strah za djecu proizlaze iz frustracije što njihov život nemamo pod kontrolom kao što smo ga imali kad su bili bebe. Mnogim roditeljima treba dugo vremena da djeci prepuste da rade vlastite greške, da doživljavaju vlastite male poraze i pobjede, da na vlastitoj koži iskuse nešto što će im pomoći da riješe neki problem.
Ako ste se pronašli u ovom opisu, rješenje je da djeci lagano prepuštate kontrolu u skladu s njihovom dobi. Kontrola daje sigurnost, ali inzistiranje na njoj i održavanje kontrole kada se stvari naglo mijenjaju (a djeca se svakodnevno mijenjaju), oduzima iznimno mnogo energije. Činjenica koju treba prihvatiti je da nećemo uvijek moći spašavati djecu. Nećemo moći raditi svari umjesto njih, ali ćemo ih moći voditi kroz životna iskustva.
Ne projicirajte osjećaje
Opće je poznato da djeca upoznaju svijet i usvajaju određen stavove i vrijednosti kroz oponašanje i promatranje svojih roditelja. Mnoga djeca imaju tendenciju interpretirati sve kroz tzv. "majčin filter". Zato je važno razmisliti da li svoje brige i strahove projiciramo na djecu? To ne bi baš bilo pametno, jer ne želimo u djeci izazivati strahove koje još možda ni sama ne razumiju i s njihovog su gledišta iracionalni.
Izbjegavajte crnu kroniku
Televizijske vijesti, internetski portali, novine i drugi mediji prepuni su priča o otmicama djece, stradanjima, zlostavljanjima i drugim skandalima koji bi svakog roditelja mogli dovesti do ruba. Ako svakodnevno konzumiramo takve informacije, samo još dublje pothranjujemo taj osjećaj tjeskobe i straha za vlastitu djecu. Rješenje je očito - treba smanjiti konzumaciju sadržaja crnih kronika i osjećat ćemo se manje pod stresom.
Igrajte se, vježbajte i budite aktivni
Fizička aktivnost jednako nas opušta kao i meditacija, jer se organizam puni hormonom sreće. Umjesto da brinemo za njih, s djecom možemo provoditi što više vremena u aktivnom igranju. Kada zaposlite ručice i nožice u nekakvom vježbanju, mozak će se manje baviti uznemirujućim mislima. Tu se također radi o pomicanju fokusa na nešto drugo.
Potražite podršku
Ponekad je dobro svoje strahove i brige podijeliti s drugima koji nam mogu ukazati u kojem dijelu pretjerujemo i zašto nismo u pravu kad razmišljamo crno. Posebno su u tome dobre iskusne mame od kojih možemo posuditi malo samopouzdanja i smirenosti, dok ih sami ne izgradimo unutar sebe.