Donosimo nekoliko praktičnih savjeta kako pomoći mališanu da se s entuzijazmom suočava s novim izazovima.
Samostalno dijete je ono dijete koje se sa smiješkom na licu suočava s novim zaprekama i problemima i pokušava dok ne ostvari svoj cilj. Dijete koje vjeruje u svoje sposobnosti i smatra da može učiniti ono što se od njega traži.
Premda na početku problem može izazvati namrgođenost, dijete će uz malu pomoć roditelja i odgojitelja pristupiti rješavanju problema i postupno razvijati optimističan stav.
Budite svjesni da će dijete na početku pribjegavati jednostavnijem rješenju koje nerijetko ne uključuje njegov angažman. Primjerice, kad dođe u vrtić, gurat će jaknicu roditelju i tražiti od njega da je odnese sa sobom kući umjesto da je sam objesi na vješalicu. Budući da će djetetu trebati jakna za vanjske aktivnosti, odgojitelj donosi vješalicu i pokazuje mališanu kako da sam stavi jaknu na nju i odloži je u ormarić. Korak po korak, uz suradnju roditelja i odgojitelja, dijete rješava problem i sretno je što i ono sada to zna.
Kada dijete nauči nešto novo, obvezatno mu recite koliko ste ponosni na njega. Ako ne uspije u svom naumu, poslužite se nekimpozitivnim komentarom poput „Znam da ti je žao, no ponosim se tobom jer si pokušao“. Iako takav komentar priznaje njegov neuspjeh, on je koristan jer ohrabruje i nudi smjernice za sljedeći pokušaj. Negativne komentare najbolje je izbjegavati jer pridonose osjećaju neuspjeha.
Većina problema zahtijeva niz pokušaja pa je važno biti strpljiv ipomoći djetetu da uči na greškama. Riječi ohrabrenja uvijek su dobro došle. Ističite njegove dobre strane umjesto da očajavate zbog neuspjeha.
U nastojanju da odgojite samostalno dijete, imajte u vidu da postoje granice njegovih mogućnosti u određenoj dobi. Pobrinite se da ne bira ciljeve koje zasigurno neće ostvariti; obzirno mu kažite da bi to bio težak zadatak i za dijete starije od njega te mu pomozite da odabere lakši, realniji zadatak.
Literatura: Zašto djeca to rade, praktični vodič za roditelje, dr. Richard C. Woolfson