Kako djetetu objasniti da ste dobili otkaz na poslu?

Ova, ali i bezbroj drugih pitanja noćna su mora većine roditelja koja silom prilikom ostanu bez posla. Postoji li bezbolan način na koji možemo djetetu objasniti da više ne radimo i da ćemo neko vrijeme biti kod kuće.

U odgovoru na to pitanje, psihologinja Bruna Profaca iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba smatra da ne treba pred djecom skrivati tešku obiteljsku situaciju, nastavljajući s jednakim ili čak većim trošenjem kako bi se dijete zaštitilo. Ukoliko dođe do situacije da dijete neće biti u mogućnosti pohađati sve sportske aktivnosti na koje je prije išlo, roditelj treba djetetu objasniti kako će morati u jednom razdoblju birati između nekih aktivnosti te mu ponuditi alternativu. Isto tako, roditelj se uvijek može raspitati za slične, a besplatne ili jeftnije aktivnosti.

Primjerice, ako je roditelj pred gubitkom radnog mjesta ili ga je već izgubio, dijete o tome treba znati onoliko informacija koliko može razumjeti i koje ga se tiču. Ono može znati da je roditelj na Zavodu za zapošljavanje, ali mama i tata mu moraju dati garanciju da će odrasli u obitelji uvijek učiniti sve da dijete ima sve što mu je potrebno.

Kao u svim drugim situacijama, dobro je da djeca sudjeluju u događanjima u obitelji u onoj mjeri u kojoj to mogu razumjeti. Mala djeca obično znaju rade li im roditelji ili ne i što na poslu rade, a ona koja su pred polaskom u školu znaju i zanimanje roditelja, gdje rade i da za to što rade dobivaju plaću. Što su starija, djeca bolje razumiju odnose i status nekog posla, smatra dr. sc. Bruna Profaca.

Psihologinja Profaca smatra da tajnovitost, izbjegavanje razgovora o nastalim obiteljskim promjenama i nepoznavanje situacije kod djeteta može izazvati tjeskobu. Većina djece uglavnom primijeti promjene kod roditelja, njihovu zabrinutost i drugačije ponašanje, na što će i samo počet reagirati.

Ukoliko roditelj pokazuje snažnu tjeskobu i osjećaj bespomoćnosti, kao i nedoraslost novonastaloj situaciji, tada će i djeca osjećati i iskazivati izraženiju zabrinutost, potištenost, razdražljivost, separacijske teškoće i druge reakcije koje ukazuju na pojačani stres kod djece. Zadaća odraslog je u teškoj situaciji pokušati održati razuman i miran stav u odnosu na dijete, ističe dr. sc. Profaca.

U razgovorima s djecom svakako treba izbjegavati katastrofične scenarije jer najmlađi ih mogu doživjeti puno težima nego što oni ustinu jesu. Ukoliko novac nije bio glavna spona među članovima obitelji, psihologinja Profaca da će se dijete na novonastalu situaciju puno lakše prilagoditi. Zajedništvo u obitelji može biti veće ako dijete osjeti da je sve što roditelji govore jasno i razumno te da kao odrasle osobe poštuju svoje granice, a ne postavljaju granice samo djetetu koje možda ne razumije što se zbiva.

Opće razumijevanje štednje, pomaganje onima koji nemaju i granice u trošenju, dijete bi trebalo stjecati svakodnevno, bez obzira na krizu. Ako je tomu tako, djeci će u kriznim vremenima biti lakše razumijeti da je financijska situacija promijenjena.

Kad nemamo mogućnosti za neku kupnju po djetetovoj želji, uvijek je bolje reći jasno „ne“ s ljubavlju, toplinom i odlučnošću, nego mu kupiti nešto iznad svojih mogućnosti uz prigovaranje kako je nezahvalno ili razvijanje nezadovoljstva prema sebi, smatra dr. sc. Profaca te napominje da je za ishod ove situacije odgovoran roditelj.

Kad ostanu bez posla, ovo pitanje si postavlja većina roditelja. Vrlo slično je i s djecom. Odgovarajući na pitanje: “ Zašto baš ja?”, roditelj ne bi trebao prenijeti na dijete različite preplavljujuće misli i osjećaje koje povezuje uz svoje iskustvo, već ih podijeliti s drugim, sebi bliskim odraslim osobama koje su mu podrška.

Dr. sc. Profaca ističe da je djetetu važno dati racionalan odgovor koji će razumjeti. Primjerice, roditelj može djetetu reći da je sada teško odgovoriti na to pitanje i da ima još ljudi koji su morali dobiti otkaz. Najmlađim članovima obitelji treba objasniti da je gubitak posla posljedica okolnosti na koje se ne može uvijek u životu utjecati, ali da to nije stvar roditeljevog osobnog neuspjeha i vrijednosti. I uvijek treba imati na umu da poslije kiše dolazi sunce.