Nadnosio se na jezero i gledao se sve dok nije pao i utopio se, a na tom mjestu izrastao je bijelo-žuti cvijet – narcis.
Danas se često susrećemo s pojmom narcisoidnost, a on podrazumijeva obuzetost vlastitim likom i ličnošću, pretjeranu ljubav prema vlastitom tijelu i veliku samodopadnost.
Što mlade ljude čini narcisoidnima?
Psiholozi nisu sigurni, ali misle da ponašanje roditelja ima veliki utjecaj. U ovom trenutku postoje dvije teorije:
- Teorija socijalnog učenja – tvrdi da je veća vjerojatnost da dijete postane narcisoidno ako ga roditelji puno hvale i uče, izravno ili neizravno, da je bolje od drugih.
- Psihoanalitička teorija – ide u suprotnom smjeru i tvrdi da do narcisoidnosti dolazi ako roditelji ne pružaju dovoljno topline djetetu, pa se ona pojavljuje kao obrambeni mehanizam, nešto kao: „Pa, od roditelja nisam dobio dovoljno ljubavi, a umjesto toga ću se potruditi da me svi ostali vole!“
U novoj studiji iz psiholoških i kognitivnih znanosti, tim Sveučilišta u Amsterdamu na čelu s Eddiem Brummelmanom odlučio je provjeriti podatke i vidjeti koju teoriju više podržavaju. Naime, u Nizozemskoj su ispitali 565 djece u dobi između 7 i 12 godina i njihove roditelje. Postavljali su pitanja osmišljena kako bi izmjerili razinu narcisoidnosti kod djece, samopoštovanja djece, precjenjivanja roditelja i roditeljske topline. Ispitivanje je trajalo godinu i pol dana, a u domove ispitanika su dolazili tri puta.
Rezultati, objavili su istraživači, podupiru teoriju socijalnog učenja i proturječni su psihoanalitičkoj teoriji. Dakle, narcisoidnost je uvjetovana roditeljskim precjenjivanjem djeteta, a ne nedostatkom roditeljske topline.
Dakako, to ne znači da nedostatak topline neće prouzročiti druge probleme ili da je to preporučen način roditeljstva – nego jednostavno, u ovom uzorku taj nedostatak nije vodio do narcisoidnosti.
Znanstvenici vjeruju da je ovo prvo longitudinalno istraživanje mladenačke narcisoidnosti, a obzirom na to da je ta osobina povezana s nekim vrstama nezgodnog ponašanja – čak i nekim nasilnima – autori se nadaju da bi njihovo otkriće moglo dovesti do učinkovitih intervencija koje bi mogle suzbiti narcizam u korijenu:
Kao i uvijek, jedna studija ne dokazuje ništa konačno, te su potrebna daljnja istraživanja. Također, treba imati na umu da je povezanost između roditeljskog precjenjivanja i narcisoidnosti bila samo jedna od varijabli – drugi čimbenici, uključujući neke stupnjeve genetske nasljednosti, također imaju svoju ulogu.
Ali ipak, ako imate djecu možda im ne trebate govoriti da vas njihovi prvi pokušaji rada s glinamolom podsjećaju baš na Meštrovića.