MODA U CENTRU
Nadnosio se na jezero i gledao se sve dok nije pao i utopio se, a na tom mjestu izrastao je bijelo-žuti cvijet – narcis.
Danas se često susrećemo s pojmom narcisoidnost, a on podrazumijeva obuzetost vlastitim likom i ličnošću, pretjeranu ljubav prema vlastitom tijelu i veliku samodopadnost.
Psiholozi nisu sigurni, ali misle da ponašanje roditelja ima veliki utjecaj. U ovom trenutku postoje dvije teorije:
Teorija socijalnog učenja – tvrdi da je veća vjerojatnost da dijete postane narcisoidno ako ga roditelji puno hvale i uče, izravno ili neizravno, da je bolje od drugih.
Psihoanalitička teorija – ide u suprotnom smjeru i tvrdi da do narcisoidnosti dolazi ako roditelji ne pružaju dovoljno topline djetetu, pa se ona pojavljuje kao obrambeni mehanizam, nešto kao: „Pa, od roditelja nisam dobio dovoljno ljubavi, a umjesto toga ću se potruditi da me svi ostali vole!“
U novoj studiji iz psiholoških i kognitivnih znanosti, tim Sveučilišta u Amsterdamu na čelu s Eddiem Brummelmanom odlučio je provjeriti podatke i vidjeti koju teoriju više podržavaju. Naime, u Nizozemskoj su ispitali 565 djece u dobi između 7 i 12 godina i njihove roditelje. Postavljali su pitanja osmišljena kako bi izmjerili razinu narcisoidnosti kod djece, samopoštovanja djece, precjenjivanja roditelja i roditeljske topline. Ispitivanje je trajalo godinu i pol dana, a u domove ispitanika su dolazili tri puta.
Rezultati, objavili su istraživači, podupiru teoriju socijalnog učenja i proturječni su psihoanalitičkoj teoriji. Dakle, narcisoidnost je uvjetovana roditeljskim precjenjivanjem djeteta, a ne nedostatkom roditeljske topline.
Dakako, to ne znači da nedostatak topline neće prouzročiti druge probleme ili da je to preporučen način roditeljstva – nego jednostavno, u ovom uzorku taj nedostatak nije vodio do narcisoidnosti.
Znanstvenici vjeruju da je ovo prvo longitudinalno istraživanje mladenačke narcisoidnosti, a obzirom na to da je ta osobina povezana s nekim vrstama nezgodnog ponašanja – čak i nekim nasilnima – autori se nadaju da bi njihovo otkriće moglo dovesti do učinkovitih intervencija koje bi mogle suzbiti narcizam u korijenu:
„Do danas, nema dokazano učinkovite intervencije za sprečavanje ili smanjivanje mladenačke narcisoidnosti. Ključan korak prema uspješnim intervencijama je znanje o procesima koji dovode do ove pojave. S obzirom na to da se narcisoidnost razvija radi roditeljskog precjenjivanja, trening za roditelje može biti jedan od učinkovitih načina smanjenja razvitka narcizma. Takva intervencija može roditeljima pokazati kako djetetu prenijeti ljubav i poštovanje bez sugeriranja da su na bilo koji način superiorniji od druge djece.“
Kao i uvijek, jedna studija ne dokazuje ništa konačno, te su potrebna daljnja istraživanja. Također, treba imati na umu da je povezanost između roditeljskog precjenjivanja i narcisoidnosti bila samo jedna od varijabli – drugi čimbenici, uključujući neke stupnjeve genetske nasljednosti, također imaju svoju ulogu.
Ali ipak, ako imate djecu možda im ne trebate govoriti da vas njihovi prvi pokušaji rada s glinamolom podsjećaju baš na Meštrovića.
