Pozitivno je to što djeca grade jake međusobne veze, puno si pomažu, uče dijeliti, uvijek imaju društvo za igru i uvijek je bučno i zanimljivo. S druge strane, upravo gužva i buka, vječita borba djece za pažnju roditelja, mogu kod neke djece izazvati određene negativne osjećaje.
Bez obzira što uvijek imaju braću za igranje i što su im dani ispunjeni raznim aktivnostima, svako dijete treba pažnju roditelja i druženje "jedan na jedan". Svako dijete ima potrebu biti važno, posebno i u centru pažnje roditelja, pa makar i povremeno.
Stoga stručnjaci savjetuju da svaki od roditelja, u skladu s mogućnostima i vremenom, provodi neko vrijeme na samo sa svakim djetetom zasebno. U svakodnevnoj obiteljskoj dinamici uvijek se može pronaći neki trenutak kada možete ostalu djecu ostaviti s drugim roditeljem, a jedno dijete povesti sa sobom van kuće, a da se nitko ne osjeti prikraćenim ili izostavljenim. Na primjer, ako jedno dijete treba ići zubaru, ostale ostavite doma ili na čuvanju, obavite zubara, a nakon toga odvojite sat vremena za druženje s mališanom. Aktivnosti u tih sat vremena uopće ne trebaju biti spektakularne. Ponekad će biti dovoljna i samo šetnja do parka, odlazak na kolač u slastičarnicu, odlazak u igraonicu i slične lokacije koje su gotovo besplatne, a djetetu će značiti brda i doline.
Ono što je važno u tim trenutcima je doista se baviti tim djetetom, pokazati interes za njegov život, ispitivati ga o njemu, a ne isključivo o njemu u odnosu na njegovu braću ili sestre. To vrijeme treba iskoristiti za jačanje povezanosti s djetetom, za izgradnju njegova samopouzdanja i povjerenja, za komunikaciju i produbljivanje osjećaja ljubavi i poštovanja.
Dijete će ovakva druženja cijeniti možda i više od (kaotičnih) obiteljskih izlazaka i izleta gdje dobivaju samo podijeljenu pažnju. Kada ima svu vašu pažnju i iskustvo koje dijelite samo vas dvoje, dijete će osjećati veće uzbuđenje i osjećat će se zaista posebno. I jedva će dočekati svoj red kada isto učinite i s drugom svojom djecom. S vremenom ćete upoznati njihove specifične potrebe i želje u tim druženjima. Jedno dijete mirnijeg temperamenta možda će samo željeti sjediti s vama na klupici i razgovarati. Oni malo življeg temperamenta možda će željeti da s njima idete skakati u igraonicu, na vožnju biciklima ili na neki cool film u kino.
Kada u javnosti na okupu imate svu svoju djecu, najčešće morate preuzeti ulogu strogog autoriteta koji se mora postaviti kako bi održao red. Djeca se zabavljaju sama, a roditelj je tu da ih drži pod kontrolom i da se svi zdravi i sigurni vratite kući. Kada ste u društvu jednog djeteta i na samo, autoriteta će biti manje, a počet ćete učiti kako doista uživati u društvu svog djeteta kao mlade osobe koja voli provoditi vrijeme s vama.
Ti "izleti" jedan na jedan često su i mnogo jeftiniji. Kada je dijete samo imat će manje apetite no što je to slučaj kod obiteljskog izlaska. Neće se imati s kime nadmetati u svojim velikim željama.
I na kraju, najvažnije je da svako dijete dobiva podjednaku količinu vremena na samo sa svakim roditeljem. Naravno da ova metoda neće funkcionirati u svakom scenariju, odnosno da postoje neke aktivnosti koje je bolje raditi kao obitelj. Ali svakako odvojite vrijeme za zasebno vrijeme sa svakim od svoje djece i ubrzo ćete primijetiti koliko se kvaliteta vašeg odnosa poboljšala i obogatila.