"Popularnost" ove tegobe svakako se može pripisati trudnoći i komplikacijama od kojih pati vojvotkinja i buduća britanska kraljica Kate Middleton. Trudnički problemi vojvotkinje ponukali su i nas da istražimo ovu temu i uočimo bitne razlike između "običnih" jutarnjih mučnina i hyperemesis gravidarium.
Čak 70% do 85% žena se u ranoj trudnoći susreće s nekim tipom jutarnje mučnine. One mogu varirati od blagih, pa do mučnina popraćenih povraćanjem tokom cijelog dana. Stoga, iako se nazivaju jutarnje, ne moraju se nužno događati samo tokom jutra. Ovakava vrsta mučnina ne smatra se ozbiljnom komplikacijom u trudnoći, no svakako nije ugodna popratna pojava. Ako su mučnine popraćene vrlo čestim povraćanjem koje je nemoguće kontrolirati, te ako dovodi do dehidracije, onda se stanje smatra ozbiljnim i tada se to stanje naziva trudničkom hiperemezom. Ako se hiperemeza ne liječi, može biti opasna i za majku i za dijete te čak može biti povezana i s ozbiljnim oštećenjima jetre.
Simptomi ovog stanja najčešće se javljaju oko 8. tjedna trudnoće i traju do oko 20. tjedna, ali moguće je da traju i duže. Za to vrijeme trudnice izgube od 5 - 10% svoje težine, što može biti iznimno opasno pogotovo ako dođe i do dehidracije organizma pa uglavnom dolazi do hospitalizacije majke i nadoknađivanja tekućine putem infuzije, lijekova, a ponekad je čak potrebno i hranjenje preko cijevčice. Trudnice su u tom razdoblju razdražljive i spremene obavljati tek najosnovnije poslove, pa im je stoga izrazito potrebna potpora bližnjih. Dolazi do psihičkog i emotivnog stresa cjelokupnog organizma. Također, u tom periodu u nekim slučajevima, dolazi do nedostatka vitamina, povišenog broja trudničkih hormona, povećanja štitnjače i trbušne infekcije.
Uzrok trudničke hiperemeze nažalost nije poznat. U prošlosti se čak smatralo kako je ovaj problem psihološke prirode, jer majka mentalno odbija trudnoću i dijete. No, danas se zna da psihološka priroda ne uzrokuje ovu bolest. Svaka trudnica je u riziku od ovog stanja, no ono pogađasamo 0,5 % do 2% od svih trudnica. Smatra se da faktori poput prekomjerne težine, vrlo rane dobi majke, višeplodne trudnoće te stanje trudničke hiperemeze u prethodnoj trudnoći mogu povećati rizik od ove tegobe , no njihova povezanost s bolešću nije službeno dokazana.
Kako je već spomenuto, liječenje se uglavnom provodi hospitalizacijom i nužno je. Ako se ne liječi može ozbiljno utjecati na zdravlje i uzrokovati ozbiljne komplikacije u zdravlju žene, ali i djeteta ako se nastavi nekontrolirani gubitak težine posebno tijekom trećeg tromjesečja. Takva djeca imaju veći rizik od niske porođajne težine i prijevremenog porođaja.
Da bi se simptomi ublažili preporuča se konzumirati suhu hranu, primjerice, krekere koji pomažu ublažiti simpotome mučnina. Također, vrlo je bitno piti puno tekućine, te uzimati vitamin B6 za koji je dokazano da smanjuje mučnine u početnoj fazi trudnoće.
Ovako to funkcionira u teoriji, no u praksi bolest može imati mnoge podfaktore i donijeti mnoga iznenađenja koja su između ostalog uvijek odraz individue i njenog trenutačnog fizičkog i psihičkog stanja.
Donosimo ispovjest majke, čiju smo priču pročitali na stranici cnn.com koja se kroz trudnoću borila s neugodnim simptomima hiperemeze. Iako je bila fizički iznimno aktivna, redovno trenirala i išla u teretanu te radila, u 12. tjednu trudnoće pojavile su se jutarnje mučnine koje su započele postepeno, tek s jutarnjom slabosti. Doktor je savjetovao kako će to ubrzo proći, no nije ni sanjala kako će morati pričekati još punih 18 tjedana da neugodnosti nestanu.
Simtomi su se ubrzo pogoršali te je došlo do dehidracije te nemogućnosti trudnice da obavlja običnu dnevnu higijenu poput pranja zubi, jer su je tegobe toliko iscrpile. Vrtoglavica, izbjegavanje pojedinih odjela u supermarketu zbog osjetljivosti na određene mirise postala je svakodnevica. Gubitak glasa došao je kao prirodna posljedica svakodnevne iritacije grla. Totalni kolaps organizma dogodio se kad više nije bila u stanju otići do kupaonice pa je za svaki slučaj imala spremne deke na podu kupaonice kad bi bila toliko iscrpljena da ne bi mogla otići natrag u krevet. Nakon drugog posjeta liječniku hospitalizirana je i dijagnosticirana joj je trudnička hiperemeza. Daljnja trudnoća bila je popraćena brojnim usponima i padovima, velikim gubitkom težine, liječenjem i nadomještanjem hrane i tekućine kroz cijevčicu. Problemi su prestali u 30. tjednu trudnoće, a kasnije je rodila zdravog sina.
Ovo je samo jedan primjer kako trudnice doživljavaju i nose se s ovom neugodnom bolešću. Nažalost pravog lijeka nema, osim nadati se da je sutra baš onaj dan kad će mučnine i povraćanje nestati, a ostati samo sreća u išekivanju najradosnijeg dana koji će uslijediti.