Mama Kathy Witterick (38) i tata David Stocker (39) žele odgojiti malenog ili malenu Storm kao dijete bez spolnog identiteta i obilježja.
Kada se na samu Novu godinu rodila beba Storm njezini roditelji su odaslali svim prijateljima e-mail sa sljedećom porukom: "Odlučili smo da vam za sad nećemo otkriti spol bebe Storm čime želimo odati priznanje slobodi odabira u svijetu punom raznih ograničenja i zauzeti se za drugačiji svijet u kojem će Storm provesti svoj životni vijek".
Čak su se i braća malenog ili malene Storm, 2-godišnji Kio i 5-godišnji Jazz morali zavjetovati na šutnju i držanje spola najmlađe prinove u obitelji tajnom, a također i bliski obiteljski prijatelj koji zna istinu.
"Primjetili smo da roditelji često odlučuju u ime svoje djece i to nam je odbojno", kazao je otac bebe. Cijela obitelj zbog ovakvih se izjava našla na meti medija, pa čak i djedovi i bake, koji pružaju podršku, ne vole o odluci svoje djece razgovarati s prijateljima i suradnicima.
Stručnjaci za razvoj djece čestitaju roditeljima na hrabrosti i pokušaju da odgoje dijete bez ograničenja koje spolni stereotipi neizbježno stavljaju na mlade generacije, ali kažu da se radi o psihološkom eksperimentu koji bi mogao imati potencijalno opasne posljedice na dijete.
"Odgojiti dijete koje nije ni dječak, niti djevojčica je u nekom smislu kreiranje čudaka", kazao je dr. Eugene Beresin, voditelj dječjeg psihijatrijskog odjela bolnice Massachusetts General Hospital. "To ih izdvaja na način da ni sami ne znaju tko su. Imati svijest o sebi i svom osobnom identitetu nužan je dio normalnog i zdravog razvoja", dodaje dr. Beresin. Isto tako, "bespolan" odgoj stavlja dijete pod rizik zlostavljanja, marginalizacije i pretvaranja djeteta u žrtvu okoline, smatra ovaj stručnjak za razvoj djece i njihove psihe.
Većina roditelja iznimno je uzbuđena da što prije sazna spol djeteta i prije njegova rođenja. Svi imamo spolni identitet. "Misija da se muževne i ženstvene značajke više uravnoteže, izjednače i budu prilagodljivije, umjesto da su podložne osudama, divan je pothvat, ali u utopijskom društvu. Mi živimo u društvu u kojem nas naš spol čini ponosnima", kaže dr. Beresin.
Obitelj Stocker na ideju o jedinstvenom odgoju došla je nakon proučavanja dječje knjige iz 1978. godine koja nosi naziv "X: Predivna dječja priča", autora Loisa Goulda. Autor koristi simbolizam i alegoriju da izrazi spolnu kreativnost.
David Stocker učitelj je u alternativnoj srednjoj školi, a svoje lekcije temelji na problemima društvene pravednosti. Mama Kathy Witterick prakticira nešto što se naziva "unschooling", a slično je školovanju kod kuće, no bez davanja ocjena, bez bilježnica i ispita.
Spolni stereotipi VS. odgoj bez spolnog identiteta
"Formiranje identiteta je ključno za svako ljudsko biće, a dio toga je i svijest o vlastitu spolu. U igri je mnogo kulturalnih i društvenih sila", kaže dr. Beresin.
Od seksualne revolucije u 70-tim godinama prošlog stoljeća, stručnjaci za razvoj djece prihvatili su mnogo fleksibilniji pogled na spol. Odbačeni su i neki stereotipi vezani za dječake da su samostalniji, neempatični, snažni i dobri vojnici, kao i za djevojčice koje se trebalo odgajati da budu empatične, sklone pomaganju, dobre njegovateljice i brižne članice društva.
Od tada, žene su postale sklonije natjecanju s muškarcima, agresivnije i neovisnije, a dječacima se dozvoljava da plaču i pokažu slabost.
Unatoč tim pomacima u samom stručnom pristupu razvoju djece, društvo i dalje zahtijeva da se dječaci i djevojčice tretiraju drugačije. Djevojčice se od malena odgajaju i socijaliziraju kao ljubiteljice lutkica o kojima brinu, toplih boja (ružičaste većinom) i igračaka koje se vežu za kućanstvo. Dječacima se nameće da nose plavo, zeleno, smeđe i sivo i da budu hrabri, spretni i čvrsti.
Možda se to događa zato što ljudi brkaju spol i rod. Načelno, riječ spol koristi se za sve one razlikovne osobine koje su biološki i nasljedno uvjetovane, dok rod označava one razlikovne osobine koje su uvjetovane društvenom okolinom i odgojem. Drugim riječima, eksperiment kojem je podvrgnuta beba Storm tiče se roda, odnosno izbjegavanja učenja ponašanja koje društvo smatra prihvatljivima, a koje je puno stereotipa temeljenih na spolu.
Razlike u ponašanju djevojčica i dječaka nisu biološki uvjetovane, već su uvjetovane odgojem i okolinom koja je zadala smjernice kako bi se oni trebali ponašati obzirom na svoj spol. I sama struka, odnosno znanost dio je određene kulture, a ta je kultura pod snažnim utjecajem spolnih stereotipa.
Ne postoji muški ili ženski mozak niti dokaz da se muška i ženska djeca rađaju s drugačijim mozgom. Spolni kromosomi određuju samo izgled tijela i reproduktivnu specifičnost.
S druge strane, dijete koje pokušava izbjeći stereotipe društva u tom istom društvu treba živjeti i funkcionirati. Prvi problemi nastat će kada dijete bez spolnih obilježja dođe među vršnjake koji imaju razvijenu svijest o spolu (djeca 3+) i vrlo će vjerojatno biti stigmatizirano. Dijete bez spolnih obilježja moglo bi odrasti bez stava o vlastitu identitetu što mu otežava obranu samog sebe. Ukoliko nisi svijestan svog identiteta, nemaš ni temelj na kojem ćeš graditi svoju obranu u stanju društvene ugroženosti.
Djeca grade svijest o sebi pomoću roditelja koji im usađuju vlastite projekcije kroz odgoj, njegu i brigu, a te se projekcije većinom naslanjaju na djetetov spol. Ukoliko roditelji ne projiciraju svoje vrijednosti i ne pomognu djetetu izgraditi identitet, ono može ostati zbunjeno i nesigurno.
Mišljenje da će dijete pronaći istinskog sebe neovisno o svom odnosu s okolinom i roditeljima je teško ostvariva fantazija, zaključuju stručnjaci.