33-godišnji Duško toliko je svestran da ga je teško zaustaviti i s njime porazgovarati, ali mi smo ipak uspjeli. Najviše su nas zanimale drvene igračke koje izrađuje i predstavlja na svom blogu „Vilenjakova radionica“.
Duško već 10 godina radi kao odgojitelj u dječjem vratiću, trenutno u Medi Brundi u Dubravi, a na pitanje ima li djece duhovito odgovara – „samo preko tjedna“. Nekoliko godina nakon završene Pedagoške akademije, Duško je počeo studirati na Institutu za Waldorfsku pedagogiju u Zagrebu i upravo tu počinje njegova kreativna priča o igračkama. Riječ je o alternativnoj pedagogiji u kojoj je pažnja usmjerena, kako Duško pojednostavljeno kaže, na glavu, ruke i srce. Za razliku od mainstream školstva, u kojem su umjetnički predmeti svedeni na nulu i koje se bazira samo na „odgoju glave“, ova pedagogija omogućava mladome čovjeku da uživa u djetinjstvu.
„Još kao klinac sam gradio i rezbario, ali sve je počelo kada sam krenuo na Waldorfski studij, gdje smo dobili zadatak napraviti glazbeni instrument - drevnu liru“, objašnjava Duško otkud mu ideja da drvo, kao prirodni materijal, iskoristi u radu s vrtićkom djecom. Prije nekoliko godina je na božićnom sajmu u Waldorfskoj školi predstavio svoj ručni rad pa su pristigle i prve narudžbe. Dosad je izradio stabla, kuće, automobile, trajekte, dinosaure... Za izradu jednostavnije igračke poput automobila potrebno mu je dan do dva, a košta 50 kuna. No, Duško radi i vrlo komplicirane igračke, poput kuće s „Tupaljcima“ (drevnim patuljčićima), vozilima dizalicom i solarnom vjetrenjačom, za koju mu je trebalo mjesec dana pa se cijena popela na 1000 kuna.
„Trudim se ne ponavljati motive, nemam nacrt po kojem radim, već uzmem komad drveta i krenem“, objašnjava Duško zašto među njegovim igračkama ne postoje dvije identične igračke. Jedna od najneobičnijih narudžbi svakako je bila ona za izradu replike kuće Bilba Bagginsa iz filma Gospodar prstenova.
Za sada je stvaralački svijet Duška Ilijevića smješten na malom balkonu na 12. katu nebodera u Dubravi, ali on zajedno sa suprugom renovira kuću u Samoboru, gdje će imati više mjesta za sve svoje brojne ljubavi. Duško također dugi niz godina svira gitaru i radi na projektu o kojem će se još puno čuti. Odnedavno pjeva u zboru, jednom godišnje uređuje vrtićki časopis, a povrh svega, veliki je zaljubljenik u oldtimere. Duško je i za sebe napravio veliku igračku – od bicikla i motora s e-baya napravio je moped pa se, kad je toplo, ulicama vozi na motoru nalik onima iz 20-ih godina. No, ni to nije sve. Ovaj odgojitelj bavi se i projektom izrade oldtimer kamp-kućice koji trenutno stoji jer je to prilično skupa zanimacija.
Ali, vratimo se mi još malo na igračke. „Danas su djeca konzumenti, dostupne igračke su trendovske, plastične, jednofunkcionalne, ne potiču kreativnost, već na žaloste često agresiju“, zaključuje Duško, koji smatra da dječjoj igri nedostaju prirodni materijali, i zato svaku svoju drvenu igračku izrađuje tako da ona bude polifunkcionalna i budi kreativnost u najmlađih. U Hrvatskom Zagorju i danas se čuva i njeguje tradicija izrade drvenih igračaka, ali one ulavnom služe kao suveniri koje kupuju turisti. Međutim, time su one izgubile svoju pravu funkciju. Duškove igračke su potpuno drugačije - napravljene za igru i veselje.
„Mi odrasli smo se zaboravili igrati“, Duškova je rečenica koju smo sačuvali za kraj kao jasnu poruku odraslima da pokušaju ponovno probuditi dijete u sebi, osjetiti magični svijet prirode oko sebe te ga kao takvog podijeliti sa svojom djecom.
Duško vodi i blog pod nazivom Vilenjakova radionica, koji možete pratiti OVDJE.
Kako izgledaju Duškove drvene igračke pogledajte u galeriji fotografija ispod članka.
Autorica: Petra Kostanjšak