Trudnoća i majčinstvo

Bez pelena od prvog dana - prirodno primjenjiva metoda ili nemoguća misija?

4. ožujka 2015.

Kako vam zvuči svakodnevica s bebom bez pelena?

Znači, nema kupovine pelena, nema brojanja koliko vam je još ostalo, razmišljanja kada morate opet u trgovinu, nema presvlačenja, nema pelenskog osipa – sviđa vam se? Postoje roditelji koji tako žive, a zahvaljujući komunikaciji oko eliminacije (engl. Elimination Communication - EC), tj. bespelenaštvu.

Bespelenaštvo

Bespelenaštvo je metoda kojom roditelj uz pomoć vremenskog intervala, signala, zvukova, ali i svoje intuicije predviđa kada dijete ima potrebu za obavljanjem nužde. Roditelj pokušava prepoznati, a zatim i odgovoriti na fiziološke potrebe djeteta, tj. omogućiti mu da nuždu obavlja na odgovarajućem mjestu, a to može biti wc, posuda, umivaonik i sl.

Metoda Ingrid Bauer

Ovu metodu u zapadni svijet dovela je Ingrid Bauer. Ta kanadska majka je, dok je nosila svoje drugo dijete, počela tražiti najzdravija rješenja za njegovo povijanje i slučajno je došla do spoznaje koja ju je malo čak i zapanjila. Shvatila je da većina majki nezapadnog svijeta svoju djecu odgaja bez upotrebe pelena. Ali kako?

Sjetila se svog putovanja kroz Indiju kada je autobusom s njom putovala i majka s nepovijenom bebom u krilu, pa ipak obje su bile i čiste i suhe. U jednom trenutku kada se autobus zaustavio, majka je iznijela dijete i postavila ga iznad tla, beba je obavila nuždu, te su se vratile i nastavile putovanje.

Djeca i fiziološke potrebe

Bauerova je nekoliko godina kasnije napisala knjigu Diaper Free: The Gentle Wisdom of Natural Infant Hygien. Tada je već imala iskustvo majke dvoje bespelenaša. Opisala je svoje iskustvo odgajanja djece bez pelena, ali i navela primjere i istraživanja iz znanstvene literature koja idu u prilog jednoj činjenici – djeca su od rođenja savršeno svjesna svojih fizioloških potreba i sposobna su ih kontrolirati.

Do neslaganja s ovim dolazi kod nekih pedijatara koji tvrde da dijete neurološki nije dovoljno zrelo, da nema kontrolu nad sfinkterima te da ga je štetno tjerati na korištenje zahoda. Bauer se slaže da prisila nema efekta i da je svakako štetna, ali bespelenaštvo ne podrazumijeva prisilu. Bespelenaštvo je izgradnja komunikacije između roditelja i djeteta jednake onoj kada dijete iste dobi traži jesti ili piti, a roditelj odgovori na tu potrebu.

Postoji nekoliko oblika EC koje roditelju primjenjuju, a to su:

Cijelo vrijeme (full-time EC);

Dio vremena (part-time EC);

Povremeno (occasional EC).

Primjenjivo je od 0-18 mjeseci, a kao najbolji period za početak izdvaja se onaj do 6 mjeseci djetetove starosti.

Ukoliko biste htjeli pokušati s ovom metodom važno je naučiti držati dijete dok obavlja eliminaciju. Trebate pridržavati njegova bedra dok je ono blago naslonjeno na vaša prsa – to je osnovna poza koja se može koristiti od samog rođenja.

Važno je paziti da je položaj koji koristite primjeren dobi djeteta.

Osnovne upute za početak bespelenaštva

Promatranje – pratite vremenske intervale u kojima dijete obavlja nuždu, promatrajte govor tijela, izraze lica i zvukove. Pokušajte shvatiti koji od njih su u svezi s obavljanjem nužde.

Prepoznajte signal – primijetite neki od signala koje ste promatranjem doveli u svezu s obavljanjem nužde, te ponudite djetetu da istu obavi van pelene.

Odaberite zvuk – To će biti zvuk koji će dijete povezati sa samom eliminacijom. To može biti „pssss“, „pšššš“, „pi-pi“, „ka-ka“ ili nešto drugo što će dijete kasnije i samo moći izgovoriti kako bi vas upozorilo da je vrijeme za obavljanje nužde. Odabrani zvuk potrebno je reći kada dijete počne obavljati nuždu i za vrijeme obavljanja nužde zbog povezivanja sa samom radnjom.

Odaberite mjesto – Najbolje da to bude mjesto gdje ste najkomotniji, to može biti iznad kahlice, posude, umivaonika ili wc-a. Važno je na početku uvijek odabrati isto mjesto kako bi dijete povezalo sve uvjete s radnjom koju treba obaviti.

Kakva su iskustva mama kod nas?

Povedeni pričom o EC, bacili smo se u potragu za bespelenašima u našoj okolini. Dvije mame, Maja i Dunja, podijelile su svoje priče s nama.

Maja (30) je majka 15-mjesečne djevojčice s kojom je u avanturu zvanu EC krenula kada je beba imala 6 mjeseci, tj. kada su započele dohranu, i to sasvim spontano. Zbog uvođenja krute hrane beba je nekoliko dana imala zatvor, a kada bi pokušala kakati napinjala se i to uzaludno, pa ju je majka instinktivno podigla u polučućeći položaj i uspjele su. Zatim se dogodilo nešto što je Maju jako iznenadilo – beba je podigla pogled prema njoj, nasmijala se i pomilovala ju po licu, baš kao da joj kaže – hvala.

Bio je to tek početak. S vremenom je beba počela redovito signalizirati kada treba obaviti veliku nuždu i to malo neuobičajenim signalom za EC. Naime, beba je odabrala poseban zagrljaj po kojem ja majka uvijek znala da je vrijeme za skidanje.

„Taj zagrljaj i osmijeh koji su prvo vrijeme bili neizostavni, sugerirali su mi koliko je njoj to bitno i zato sam se potrudila naučiti što više da joj kada je to moguće omogućim vršenje nužde van pelene“, priča Maja.

Prednost bespelenaštva koju ova majka navodi kao najbitniju je uspostavljanje dodatnog aspekta komunikacije s malim bićem koje još nije jako interaktivno, ali dodaje i izbjegavanje pelenskog osipa, kao i ekološki aspekt.

Majina djevojčica već neko vrijeme ide i u vrtić, gdje zbog eventualnih „nezgoda“ ipak nosi pelene, ali tete joj uredno nude kahlicu, pa se ona mami uglavnom vraća suha.

Što se tiče „nezgoda“ Maja komentira: „Bilo je dana kada je bilo svega i svačega. Nešto je neobično u tom EC-u jer je obično prva pomisao „Što radim krivo?“. Roditelji, mame instinktivno pomisle da oni negdje griješe, ali cijeli proces nije linearan, ima uspona i padova. Neki su dani zahtjevniji, prepuni promašaja. Znala sam si pomisliti „Blago onima čija djeca žele piškiti u pelenu“, a onda sam se sjetila da ovo ne radimo zbog mene, nego zbog nje. Napravili bi malu pauzu dok ne počne konkretnije signalizirati i opet bi sve bilo ok. „Nezgode“ su kod nas uglavnom bile usko vezane uz skokove u mentalnom razvoju kada je ona fokusirana na druge stvari – hodanje, puzanje, otkrivanje svijeta, ali to je normalno i očekivano.“

Dunja (29) je majka koja je također odlučila podijeliti svoju priču s nama. Ona ima šestomjesečnu djevojčicu s kojom je EC išao malo drugačijim tokom. Naime, Dunjina je beba s dva mjeseca noću počela odbijati pelene, plakala bi sve dok ju roditelje ne puste da spava bez njih.

S obzirom da su u svojoj bliskoj okolini imali priliku vidjeti bespelenaštvo, odmah su počeli pratiti signale te vrlo brzo počeli pravovremeno nuditi kahlicu. Sada već četiri mjeseca uspješno provode part-time EC, dok za izlaske i noć koriste pelene „za svaki slučaj“.

Česta tema na forumima je osuda okoline po pitanju bespelenaštva, ali Dunja (kao i Maja) imale su sasvim drugačija iskustva.

„Počeli smo diskretno, podcijenili smo okolinu. Kad su vidjeli da se ona zaista popiški nakon signala, uglavnom su se oduševili. Neki su se malo brinuli oko držanja bebe nad tutom, ali smo im pokazali pozicije i pridobili ih“ – kaže mama Dunja.

Iako mnogi roditelji čak i sam pokušaj bespelenaštva isključuju jer misle da će cijelo vrijeme morati čistiti za bebom, Dunja kaže: „Kod EC-a ima manje posla jer ako nije „nezgoda“ u pitanju, beba sve obavi u kahlicu, wc ili umivaonik, nema ispiranja pelena niti moraš paziti da ne uvali nogu u pokakanu pelenu.“

Kao savjet onim neodlučnima poručuje: „Što je najgore što se može dogoditi? Uvijek se može zadržati pelena, a započeti komunikacija. EC ima veliku prednost u tome što se može i ne mora prakticirati u kontinuitetu. Može biti samo po danu ili samo par sati, dok ste doma, ali ne i u vrtiću. A i uvijek možeš odustati ako ti ne odgovara.“

Evo i nekoliko prednosti, ali i nedostataka ove metode:

Prednosti

Bolje i lakše obavljanje nužde – fiziološki je lakše nuždu obavljati u uspravnom nego u ležećem položaju.

Zdravlje i higijena genitalija – djetetu će biti ugodnije u gaćicama nego u mokrim pelenama.

Izostanak pelenskog osipa – nema pelena = nema osipa.

Povoljnije – možete zaboraviti na basnoslovne iznose koje ste na mjesečnoj bazi izdvajali za pelene.

Ekološki aspekt – dovoljno je spomenuti da za razgradnju jednokratne pelene treba oko 500 godina.

Izostanak klasičnog odvikavanja na pelene – istina je da se neki lakše odviknu, a neki teže, ali isto tako bespelenaši se nikad ni ne naviknu.

Nedostaci

Nema pravila – nema garancije u primjeni ove metode, možda će ići lakše ili teže, možda neće uopće – sve ovisi o vama i djetetu.

Vrtić – ako vam dijete kreće u jaslice, prije nego je počelo davati jasne znakove kada mora obaviti nuždu, postoji velika vjerojatnost da će tete zahtijevati da bude u pelenama.

Nezgodna mjesta – vjerojatno ćete se naći u situaciji da stojite npr. u redu u pošti i da vam dijete signalizira da mora obaviti nuždu ili još gora situacija – dok ste u javnom prijevozu.

Nerazumijevanje okoline – ako se odlučite na ovu metodu postoji mogućnost da ćete doživljavati osude od okoline, prijatelja, pa čak i od obitelji.

Važno je spomenuti da korištenje komunikacije oko eliminacije ne mora nužno isključivati upotrebu pelena (platnenih ili jednokratnih). Ukoliko je dijete bolesno, razdražljivo, rastu mu zubići ili je vas dotukao radni dan ili južina, stavite mu pelenu i to je sasvim u redu. Bespelenaštvo treba biti na obostrano zadovoljstvo, i roditelja i djeteta, nema potrebe da mu budete rob.

Pročitajte još o: