Vozači trebaju biti ekstra oprezni, ali bilo bi dobro i da roditelji učine sve kako bi dijete educirali o sigurnosti prilikom kretanja u prometu. Bez obzira imate li prvašića ili već starijeg školarca, svakako ga još i prije početka nastave otpratite pješke do škole i pokažite mu najsigurniji put, odnosno "sigurnu rutu" kojom će se kretati.
Ako dijete ide u školu autobusom, svakako ga otpratite do stanice gdje će dolaziti čekati autobus, provozajte se do škole i isto učinite na potezu autobusna stanica-škola.
Čak i ako je vaše dijete svladalo osnove i ima određenu razinu prometne kulture, treba imati na umu da su dječica manje oprezna i impulzivna kada su u pokretu. Ako je put do škole izuzetno prometan, stručnjaci savjetuju da roditelji dobro razmisle ne bi li bilo bolje da ih ipak netko odrasli prati do škole. Posebno ako su djeca mlađa od 10 godina.
Uvijek je dobro povezati se s drugom djecom i roditeljima iz susjedstva i poučiti djecu da uvijek idu zajedno kao grupa i da se drže jedni drugih i paze jedni na druge. Možda se možete dogovoriti s drugim roditeljima da svakog dana onaj koji je slobodan djecu otprati na opasnim dijelovima. To neće samo umiriti roditelje, već i djeci pružiti sigurnost.
Kada odabirete "sigurnu rutu" do škole imajte na umu da ona ne mora nužno biti i najkraća. Uvijek birajte puteve koji imaju nogostup i naučite dijete da se nogostupom kreće što dalje od kolnika, odnosno bliže kućama ili zelenim površinama. Isto tako imajte na umu da bi put trebao biti dobro osvijetljen i pregledan, jer će uskoro dani biti sve kraći, vrijeme sve maglovitije i ružnije i bilo bi dobro da dijete hoda nogostupom gdje ga svi vozači mogu jasno vidjeti. Izbjegavajte rutu u kojoj ima puno raskrižja, a ako je to neizbježno, bolje je da djeca cestu prelaze na raskrižjima sa semaforima.
Kada se kreće u prometu, dijete bi uvijek trebalo biti označeno reflektirajućim trakama ili prslucima.
Tu su i upute koje uvijek treba iznova ponavljati: ne trčati preko zebre, ne trčati na cestu, uspostavljati očni kontakt s vozačima koji su stali na crveno i dok prelaze cestu, paziti na bicikliste s kojima dijele nogostup, uvijek pogledati lijevo, desno, pa opet lijevo kada prelaze cestu (čak i kada im je zeleno), ne se skrivati iza automobila i paziti na aute na parkiralištu koji djecu često ne vide i ne izlaziti na cestu između dva parkirana automobila iz istog razloga.
Ako dijete prelazi prugu na putu do škole ili bilo koji drugi kompliciraniji prijelaz, ponavljajte ga tako dugo dok niste sigurni da ga je dijete naučilo prelaziti na siguran način.
Osim ponašanja u prometu, nije na odmet podsjetiti djecu da na putu do škole i iz škole ne razgovaraju sa strancima. Ako im netko ponudi prijevoz, zove ih blizu auta da ih nešto pita ili na bilo koji način traži kontakt s njima, naučite djecu pravilo zvano "Ne, bježi, reci". To znači da dijete u takvoj situaciji treba kratko odgovoriti na bilo koje pitanje stranca s "Ne", što prije se udaljiti i potom ispričati što se dogodilo učiteljici ili prvoj odrasloj osobi kojoj vjeruje i koju poznaje.
Osim što ste roditelji djece koja se trebaju samostalno kretati u prometu, mnogi od vas i sami su vozači. Uvijek imajte na umu djecu kada ste u autu. Ne vozite iznad ograničenja, ne razgovarajte na mobitel tijekom vožnje, odnosno nemojte biti dekoncentrirani te poštujte prometne znakove. Propuštajte školske autobuse i radije zakasnite 15 minuta, ali vozite sporo. Posebno u prvim tjednima nastave kada djeca dolaze s praznika i još uvijek su zaigrana i često vrlo neoprezna.