Pokušavamo biti pozitivni, zaštiti ih, ne biti prosti i vulgarni i pokušavamo se izražavati jasno kako ne bi bilo dvojbi oko toga što želimo reći. No, razmišljate li ikada o stvarima koje ne govorite tako često svojim klincima u pubertetu? Ima li nešto što treba reći i što tinejdžeri trebaju i žele čuti? Ima!
Riječi su snažne, tj. ono što kažemo može imati snažan učinak, ali i ono što ne kažemo, ostavlja posljedice i rezultate također. Samo zato što o tome razmišljate, ne znači da dijete to odmah osjeća ili pak da ne treba to čuti i jasno i glasno verbalizirano.
Jeste li rekli neku od sljedećih stvari svom tinejdžeru u posljednje vrijeme?
1) Volim te
Naravno da volite svoje dijete i u to nema sumnje, ali kada ste mu/joj to zadnji put rekli? Zbog svakodnevnih obaveza i briga, ponekad zaboravljamo izreći ono što je samo po sebi razumljivo. Ne treba uzimati osjećaj ljubavi prema djetetu zdravo za gotovo i očekivati od djeteta da ga tako doživljava. Treba im reći da ih volimo bez obzira koliko su već "veliki".
2) Ponosim se tobom
Zasigurno postoji nešto kod vašeg djeteta na što ste jako ponosni. Možda ima dragu i darežljivu narav, možda je dobar sportaš ili pak je umjetnički nadaren. Pronađite barem jednu stvar na koju ste ponosni i recite tinejdžeru vrlo jasno i glasno te svoje osjećaje. Možda se iznenadite kada vidite što jedan jednostavan "Ponosim se tobom", "Ponosan sam na tebe" ili "Činiš me ponosnim", može napraviti u stavu djeteta prema vama, ali i životu općenito.
3) Podržavam te u onome što želiš biti ili postati
Naša djeca nisu mi. Ona imaju drugačije interese, a u tinejdžerskoj dobi ih imaju potrebe jače ispoljavati. Za mnoge klince u pubertetu vrlo teško pada osjećaj da njihova individualnost nije propoznata. Osim što ih to može naljutiti, također može biti prilično frustrirajuće. Možda se radi o izboru neobičnog zanimanja, možda o izboru drugačijeg načina života ili pak vjere. Kada pričaju o svom izboru koji se razlikuje od roditeljevih, tinejdžeri osjećaju lagani strah i neugodu, pa će im puno značiti kada iz vaših usta čuju "Podržavam te u onome što želiš raditi i tko želiš postati u životu".
4) Vjerujem u tebe
Tinejdžerske godine donose mnogo nesigurnosti. Tu je strah od neuspjeha, neprihvaćanja, kao i povremeni manjak samopouzdanja. Ono što dijete treba čuti jest da vjerujete u njega, odnosno da vjerujete da će ostvariti sve što si je zacrtao u životu i uspjeti u svemu što započne raditi.
5) Žao mi je
Nitko ne voli priznati da je nešto učinio krivo. Ponekad je - žao mi je, rečenica koju je najteže izgovoriti. Čak i ako smo roditelji i stariji, ne znači da imamo privilegije i da ne trebamo tražiti oprost za neke loše odluke ili postupke. Ukoliko ste u krivu - priznajte, recite da vam je žao. To neće umanjiti vašu poziciju roditelja u očima djeteta, već ćete vjerojatnije zadobiti još više njihova poštovanja. Tinejdžer će vidjeti da ste dovoljno "veliki" da priznate da ste u krivu, da možete nadoknaditi svoj propust i da poštujete njih i njihove osjećaje dovoljno jako da im možete reći i naučiti ih kako reći "žao mi je".
6) Ti si dobra osoba
Djeca svih dobi trebaju znati da roditelji misle dobro o njima i da odobravaju njihove postupke. Ukoliko im govorimo da su dobri i dragi, ljubazni i pametni, zapravo im pomažemo izgraditi potrebno samopuzdanje i odnos na relaciji roditelj-dijete. Djeca se po spomenutoj želji da budu prihvaćena od strane onih koji su im najbliži, ne razlikuju uopće od odraslih. Moraju znati da roditelji o njima imaju dobro mišljenje i da ih poštuju kao osobe. Čak i ako je tinejdžer težak i problematičan, dajte mu do znanja da vidite puno toga dobroga u njemu.
7) U redu je voljeti mamu/tatu
Kada se dvoje ljudi razvede, djeca obično dugo vremena žive u ozračju konflikta i ogorčenosti. Često se osjećaju rastrgano između dva roditelja, odnosno misle da pokazivanje privrženosti prema jednom, znači isključivanje drugog roditelja. To je grozna zbrka i bolno razdoblje za dijete. Naime, djeca su jako osjetljiva na osjećaje roditelja, pa ni ne moramo ništa ružno reći o svom bivšem partneru, ali naše držanje i energija otkrivaju puno negativnosti koje prenosimo na djecu. Stoga je vrlo važno u takvim situacijama, tijekom razvoda, pa i u težim konfliktima kroz koje prolazimo s partnerom ili partnericom, vrlo jasno i glasno reći djetetu "U redu je voljeti mamu/tatu".
8) Prihvaćam te takvog/takvu kakva jesi
Tinejdžeri trebaju prihvaćenost okoline, a prije svega od strane roditelja. Možda se čini kao da im je svejedno, ali vjerujte da nije. Zapravo, ponekad će se ponašati i govoriti stvari koje će zvučati kao da im vaše mišljenje uopće nije važno. Istina je da žele i traže vaše odobrenje i prihvaćanje. Prihvaćanje je bezuvjetna ljubav, odnosno vjerovanje da bez obzira što napravili i rekli, da ćete ih uvijek voljeti onakve kakvi jesu. Ove jednostavne riječi - "Prihvaćam te" mogu značiti cijeli svijet jednom tinejdžeru.
9) Nisam tako mislio/mislila
Svima se događa da ponekad preko usta prevale riječi koje uopće ne misle. Ponekad su one okrutne i hladne i znate da su povrijedile osjećaje sugovornika. Kada je u pitanju naše dijete, često mislimo da se ne trebamo vraćati na neke stare konflikte i ispričavati se klincima za riječi izgovorene u ljutnji i frustraciji. I to je velika greška. Ako im kažemo nešto što mislimo da nismo trebali, treba progutati ponos, obratiti im se s molbom za oproštenje oštrih riječi koje smo izgovorili, ali nismo mislili.
10) Ti si poseban/posebna i važan/važna
Kao i kod riječi "volim te" i ovdje se radi o mišljenju koje je samorazumljivo. Normalno je da svaki roditelj za svoje dijete misli da je posebno i važno, ali malo tko se sjeti to izreći svome tinejdžeru. Ako ih ipak govorimo, radimo veliku uslugu djetetu koje je u tako osjetljivim godinama. Pomažemu mu izgraditi samopouzdanje. Neka znaju da su posebnji na svoj način, da imaju ono što netko drugi nema, i da su važni, da je njihovo postojanje, njihovo mišljenje i djelovanje koje imaju na druge ljude, iznimno važno.
O ovim stvarima rijetko razmišljamo, osobito kada dijete uđe u tinejdžersku dob i počne se mentalno i emotivno odvajati od roditelja. Počinje se ponašati odraslo i kao da mu ništa od navedenog nije važno. Ukoliko ne postoji navika verzabliziranja osjećaja, treba otvoriti kanal komuniciranja prema tinejdžeru i reći mu ponekad gore navedene tvrdnje. Na kraju krajeva, ako ih mislite, zašto ih ne biste i rekli?
(JK)