Biti roditelj nije lako jer nema knjige s uputama, ali biti dijete također nije uvijek lagano. Većina ljudi nosi neke rane ili ružna sjećanja iz svog djetinjstva, a često ih postane svjesna tek puno kasnije u odrasloj dobi. Djeca vjeruju da je ono što čine njihove roditelji najbolje i da ne postoji drugačiji način, a zbog toga što su u razvoju, potrebne si im odrasle godine da shvate kako su njihove roditelji funkcionirali. Ljudi često tek u odrasloj dobi počnu razmišljati treba li mijenjati način razmišljanja ili liječiti neke rane, ali i zašto su se mama ili tata ponašali na određene način ili činili neke stvari.
Bez obzira o kojim razlozima se radilo, svi znamo da postoje toksični roditelji koji su kroz odgoj ostavili duboke rane u psihi svoje djeci, određene nesigurnosti ili strahove koje su ih kočile kasnije. No kako bi se takve stvari zaliječile ili ispravile vrlo je važno prvo otkriti što je loše bilo u odgoju naših roditelja. U nastavku pogledaj o kojim se znakovima radi i što je toksično roditeljstvo.
Nikada nisu poštovali granice
U odgoju je vrlo važno razmišljati o granicama svoje djece. Roditelji trebaju postaviti granice za djecu, ali je bitno i da djeca osjete da se njihove granice poštuju. Djeca ne mogu osjećaju poštovanje ako se ne poštuje njihov osobni prostor i granice koje se mijenjaju kako rastu. Adolescentsko doba je posebno osjetljivo jer se djeca odvajaju od roditelja i pokušavaju razumjeti svoju osobnost, piše Your Tango.
Nisu bili odgovorni i stvorili sigurnost
Puno roditelja, posebno tradicionalni očevi, misle da je kažnjavanje temelj odgoja. Često takav roditelj pokušava biti strog prema sinu jer želi stvoriti snažnog i sposobnog muškarca. No ovaj odgoj ne stvara ljude koji će se moći brinuti za sebe.Kažnjavanje djece zbog malih stvari može uništiti njihovu sposobnost da rješavaju probleme jer će na svaki znak neuspjeha osjećati negativne emocije poput razočaranja, frustracije i ljutnje.
Prevelika kritičnost
Svaka osoba ima ciljeve i snove koje nije ostvarila. Možda je netko želio biti nogometna zvijezda tijekom srednje škole i sve se to nije ostvarilo. Mnogi ljudi žele postati umjetnici, ali im život često ode u puno praktičnijem smjeru. No ono što roditelji ne bi trebali činiti je projicirati svoje neuspjehe na djecu i imati nerealistična očekivanja. Djeca zbog toga neće biti bolja i snažnija. Ako su djeca izložena prevelikim kritikama mogu postati slabija i bez razvijenih vještina da se bore s izazovima u odraslom životu.
Žive da bi služili svojoj djeci
Roditeljstvo može biti ekstremno na različite načine; neki roditelji neće slušati svoju djecu i zanemarivat će ih na različite načine dok će drugi služiti svojoj djeci. Svaki ekstrem je loš pa tako i ovaj u odgoju. Kada su djeca dovoljno odrasla trebala bi znati sama pripremiti obrok, pospremiti sobu i sve ostale stvari koje su nužne za samostalan život. Zato roditelji koji sve čine umjesto svoje djece ne daju djeci mogućnost da se djeca i uvide svoje sposobnosti. Djeca postaju ovisna o drugim ljudima, a roditelji ne obavljaju svoju važnu ulogu.
Nikada nisu slušali svoju djecu
Djeca nisu glupa i znaju puno toga, možda nemaju sve informacije o svijetu, ali jako dobro osjećaju što se događa oko njih. Mnogi roditelji su uvjereni da djeca nemaju ništa za reći i da ih nije vrijedno slušati. Ako roditelj ne sluša svoje dijete šalje mu poruku da nije važno i da nema ništa bitno reći svijetu.
